Sagovornik u našem serijalu "Najbolje iz Crne Gore" je Mićan Andrijašević - dobitnik prestižne Chevening stipendije koju dodjeljuje britanska Vlada, a za koju aplicira više od 60.000 studenata širom svijeta.

„Nevjerovatna je čast i privilegija biti dio Chevening porodice. Veliko je zadovoljstvo biti izabran zajedno sa još šest sjajnih mladih ljudi iz Crne Gore i oko 1500 mladih iz cijelog svijeta, od ukupno 60 hiljada aplikanata. Upravo zahvaljujući toj stipendiji trenutno studiram političku komunikaciju na Univerzitetu u Glazgovu.

Koristim priliku da svim mladim profesionalcima/kama preporučim da istraže više o toj jedinstvenoj prilici za studije u Ujedinjenom Kraljevstvu. Več sada počnite da razmišljate o prijavi, a ja vam stojim na raspolaganju ukoliko vam bude potreban savjet ili ako imate bilo kakva pitanja“, poručuje Andrijašević.

Chevening je jedan od najprestižnijih međunarodnih programa stipendiranja Vlade Velike Britanije koji ima za cilj da, kroz akademsko iskustvo, stvori svjetske donosioce odluka, još od davne 1983.

Te stipendije budućim liderima, uticajnim pojedincima i donosiocima odluka iz cijelog svijeta nude jedinstvenu priliku da se profesionalno i akademski razviju, da značajno prošire svoje kontakte, iskuse britansku kulturu, te da izgrade trajne pozitivne odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom i ostalim stipendistima programa. Program obezbjeđuje punu stipendiju na postdiplomskom nivou za jednogodišnje magistarske studije, na bilo kojem univerzitetu u Ujedinjenom Kraljevstvu i uključuje troškove života u UK.

Andrijašević je osnovne i specijalističke studije novinarstva završio na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. 

„Kada je riječ o obrazovanju, priču uvijek volim da počnem od osnovne škole 'Meksiko' u Baru, gdje sam stekao radne navike i disciplinu. Nakon toga upisao sam Srednju ekonomsko-ugostiteljsku školu u Baru, gdje sam otkrio značaj vannastavnih aktivnosti i naučio da balansiram između školskih obaveza i ljubavi prema vannastavnim programima".

Preduzetnički klub, dramska sekcija, učenički parlament, Unija srednjoškolaca i drugi programi su mjesta koja su značajno doprinijela njegovom procesu obrazovanja ,a kroz koje je stekao brojne vještine, znanja i prijateljstva, otkrio određene sklonosti, između ostalog i sklonost ka aktivizmu kojim se bavi i danas.

"Tokom studija u Podgorici sam se dodatno zainteresovao za oblast novinarstva, medija, komunikacija i političkih nauka, zbog čega sam na istom fakultetu upisao i master. Studije u Podgorici sam morao, ipak, da pauziram, jer sam u međuvremenu primljen na master studije na Univerzitetu u Glazgovu, gdje trenutno izučavam političku komunikaciju“. 

Andrijašević je dobitnik i nagrade Glavnog grada Podgorica za najbolje studente 2018, a iste godine je dobio priznanje Fakulteta političkih nauka za najboljeg studenta osnovnih studija novinarstva.

„Svakako da su važna zvanična priznanja kao što su nagrade Fakulteta političkih nauka i Glavnog grada, ali mi je isto tako bio važan pozitivan i/ili koristan feedback profesora/ica i asistenata/tkinja. Na poslovnom planu, jedno od najvećih priznanja je kada mladi učesnik obuke kaže da mu je trening značajno koristio, kada nastavnica kaže da će joj alat koji smo kreirali pomoći u nastavi, kada sprovedete uspješnu kampanju, kada vidite promjenu u sistemu kojoj ste doprinijeli“, kaže Andrijašević

Naš sagovornik trenutno nije u radnom odnosu, jer kako kaže želi da bude u potpunosti fokusiran na studije u Ujedinjenom Kraljevstvu.

„Prethodno sam pet godina bio angažovan u nevladinoj organizaciji Juventas, gdje sam počeo da radim još na drugoj godini studija. Juventas je mjesto na kojem sam imao priliku da mnogo naučim, da profesionalno i lično sazrijevam i napredujem.

Vjerujem da je važno i izuzetno korisno da mladi, ukoliko imaju priliku, rade tokom studija. Imao sam sreću da radim u predivnom okruženju sa nevjerovatnim kolegama i koleginicama. Nevladin sektor je odlična sredina za mlade ljude koji dolaze iz oblasti kao što je moja i koji dijele slična interesovanja“, smatra Andrijašević. 

Ako bi morao da izdvoji neku od osobina koja ga je vodila ka zacrtanim ciljevima, onda bi to bila, kaže, otvorenost.

"Otvorenost ka stalnom učenju, novim iskustvima, idejama, različitostima...Otvorenost mi je prvo omogućavala da postavljam ciljeve, a onda i da do njih dođem. Otvorenost mi je dozvolila da iz svih situacija i iskustava nešto naučim.

Naravno, jedna osobina sama po sebi nije presudna, već ulogu ima cijela ličnost, sistem vrijednosti, okruženje i slično. Važnu ulogu naravno igraju disciplinovanost, istrajnost i ambicioznost. Meni lično je veoma važno poštovanje – poštovanje drugih, njihovog vremena i truda, a naravno i sopstvenog. Uz to, važno mi je i vječito kritičko preispitivanje svega što nas okružuje“.

Smatra da je vrlo nezahvalno davati bilo kakve savjete mladima: 

„Mladi su veoma heterogena grupa i ne mislim da im možemo slati univerzalne poruke koje ne uzimaju u obzir njihove specifičnosti i situaciju. S tim u vezi, samo bih se oslonio na prethodni odgovor i savjetovao mladima da budu otvoreni ka stalnom učenju i novim iskustvima“.

A uprkos otvorenosti, trudu, posvećenosti, priznaje, nije bilo nimalo lako doći do ciljeva: 

 „Rekao bih da uopšte nije lako prokrčiti put iz jedne male države kakva je Crna Gora. Iako sada vidim da sam na fakultetu i kroz posao stekao veoma dobru osnovu i da mogu ravnopravno da se nosim sa najboljim studentima iz cijelog svijeta, prva prepreka sa kojom se suočavamo je nedovoljno dobra reputacija naših univerziteta.

Nakon toga imate i brojne administrativne prepreke koje bez obzira da li su sitne ili krupne, mogu značajno uticati na karijere mladih ljudi iz Crne Gore, koji žele da se oprobaju u inostranstvu. Osim toga, većina mladih ljudi nema dovoljno veliku ušteđevinu ili njihovi roditelji nijesu u prilici da im finansijski pomognu, kako bi nastavili školovanje i razvoj karijere u inostranstvu.

Prema tome, mislim da je najveći izazov odvažiti se da krenete u taj nimalo lak poduhvat. Srećom, naši mladi na raspolaganju imaju razne stipendije i prilike. Vjerujem da bi one trebalo da budu dostupnije većem broju mladih i da bi država trebalo da ulaže u obrazovanje mladih perspektivnih ljudi, kao što to rade neke druge zemlje“, mišljenja je sagovornik portala Dnevno.me. 

Kaže i da je veliki problem to što u Crnoj Gori ne postoje pouzdani podaci o broju mladih koji odlazi, kao ni o tome o kom profilu je riječ. To je, ujedno, dodaje i znak da kao društvo nijesmo posvećeni tom pitanju.

"Problem je, naravno, kad god neko odluči da ode, pa makar jedna osoba, zbog toga što se ne osjeća zadovoljno u zemlji u kojoj je odrastao/la. Poznajem mnogo fantastičnih mladih ljudi kojima Crna Gora nije ponudila ono šta žele i koji su odlučili da odu u inostrantstvo.

Moj utisak je, međutim, da značajan broj mladih ostaje u Crnoj Gori. Kada govorimo kako je većina najboljih otišla, stvara se utisak da se bez njih može, a taj utisak se stvara zbog toga što nemali broj sjajnih mladih ljudi, uprkos svemu, ostaje u Crnoj Gori".

Kaže i da se boji da ćemo, ukoliko se nešto ne promijeni, zaista imati taj slučaj da će većina uspješnih mladih otići iz Crne Gore i da ćemo tek tada biti u problemu.

"Neki od mojih najboljih prijatelja koji su bili odlični studenti i sada su izvanredni na svojim poslovima, odlučili su da se prvo školuju u inostrantstvu, te da nakon toga nastave da rade u tim zemljama. Otišli su iz Crne Gore, vjerovatno jer su htjeli nova iskustva, bolje obrazovanje i više prilika. Ostali su u inostranstvu, jer se spolja mnogo lakše uporedi i bolje vidi, a oni su u Crnoj Gori vidjeli konstantnu društvenu, političku, ekonomsku krizu, ogromnu neizvijesnost i standard života koji kod njih ne budi optimizam u pogledu budućnosti.

S druge strane, neki drugi moji prijatelji i kolege i dalje ostaju u Crnoj Gori, iako svojim kvalitetom mogu biti konkurentni bilo gdje u svijetu, raditi bolje poslove i imati bolje uslove. Pravo pitanje je onda: zašto su oni ostali i kako da ih zadržimo. Naročito treba imati u vidu da neke nove mlađe generacije možda imaju i veću želju za odlaskom, nego što je slučaj kod moje generacije“.

No, ako želimo da izbjegnemo taj "scenario" moramo da promijenimo sistem, jasna je poruka Andrijaševića: 

„Moramo da raskinemo sa praksama koje su nas dovele dovde, moramo da stvorimo okruženje koje je stabilnije i društvo koje počiva na znanju, trudu, radu, meritokratiji, jednakosti, solidarnosti i empatiji“.

Kaže i da njegovi planovi podrazumijevaju povratak u Crnu Goru.

„Za sada, ja sam samo privremeno otišao iz Crne Gore, u potrazi za dodatnim obrazovanjem, iskustvom, poznanstvima i prilikama.

Često se kaže kako bi svi trebalo da doprinesemo stvaranju boljeg crnogorskog društva. Ne mislim da tu obavezu možemo postavljati svima, te razumijem one koji, ipak, odluče da svoju budućnost grade van Crne Gore. Imam snažnu želju da doprinesem promjenama u Crnoj Gori i da nastavim sa društveno-angažovanim djelovanjem.

Planovi za budućnost podrazumijevaju i nastavak obrazovanja i usavršavanja, te se nadam da ću opet imati neku vrstu interacionalnog iskustva. Život u Crnoj Gori dugoročno je, ipak, pitanje na koje vjerujem niko od nas ne može dati siguran i konačan odgovor, jer to, ipak, zavisi od pravca u kojem će Crna Gora ići“.

Smatra i da mladi ne bi trebalo ni u kom slučaju da se opterećuju uzorima, već da od drugih "uzimaju" znanje, iskustvo, inspiraciju i motivaciju, a da ostanu svoji. 

„Profesionalno, za mene je mjera uspjeha kada ostvarim plan, a usput naučim i postignem više od onoga što sam inicijalno planirao i očekivao.  Uspjeh je, takođe, kada postignem cilj i znam šta je sljedeći korak.

S ličnog aspekta, za mene je uspjeh kada sam okružen ljudima koje volim, što podrazumijeva da sam zadovoljan i ispunjen na drugim poljima, uključujući i profesionalno, jer onda to znači da je i ljudima koji me vole mnogo lakše da me trpe“, zaključuje Andrijašević.