Poslanik Jevto Eraković (DPS) pitao je tokom sjednice Skup&scaron;tine,&nbsp; ministarku kulture i medija Tamaru Vujović da li ćutanje njenog ministarstva povodom propagandnog dokumentarnog filma o referendumu o obnovi nezavisnosti znači da Vlada nema problem sa takvim narativima ili nema hrabrosti da ga osudi.
"Interesuje me i kakav je va&scaron; stav o filmu koji je emitovala RTS - "Crna Gora i Srbija razdvojena familija", upitao je on.
Vujović je rekla da ćutanje nije odobravanje, te da nadležne institucije brane državu.
"Država se ne brani pojedinačnim reakcijama ni saop&scaron;tenjima, već institucijama. Neposredne akcije Vlade i ministarstva nijesu potrebne onda kad nadležni postupaju po zakonu. Savjet AMU reagovao je po službenoj dužnosti i na sjednici saop&scaron;tio sve &scaron;to je relevantno za javnost. Oni su donijeli rje&scaron;enja kojima se emiterima Prva i Adrija izriču maksimalne zakonske kazne", naglasila je Vujović.
Adel Omeragić (BS) govorio je o nazivima ulica u Podgorici, navodeći kako je na taj način "du&scaron;a Stare varo&scaron;i promijenjena".
"To nije samo mijenjanje tabli, jer mijenjanje imena ulica Be&scaron;lića, Ki&scaron; mahale i drugih, put je u zaborav. Želim vas pitati da li pratite kako lokalne uprave mijenjaju istorijske nazive ulica i postoji li mogućnost da se kroz za&scaron;titu ba&scaron;tine sačuvaju i afirmi&scaron;u izvorni nazivi, koji svjedoče o istorijskom i multietničkom identitetu Podgorice", upitao je on.
Vujović je odgovorila kako je iznenađena brojem ulica kojima je u Staroj varo&scaron;i promijenjeno ime, te da u njenom mandatu nije bilo takvih modifikacija.

Vujović: Država se ne brani pojedinačnim reakcijama, institucije su reagovale po zakonu

MINISTARKA O FILMU "REFERENDUM - IZMIŠLJENA SLOBODA

Gitara je mali orkestar. Svaka žica je drugačija boja, drugačiji glas &ndash; govorio je legendarni &scaron;panski klasični gitarista Andr&eacute;s Segovia, čovjek čiji je zvuk jednom dječaku iz Podgorice, mračnih devedesetih godina pro&scaron;log vijeka, zauvijek promijenio život. Taj dječak je Milo&scaron; Karadaglić, jedan od najpoznatijih klasičnih gitarista dana&scaron;njice, koji sa svojim ,,malim orkestrom&ldquo; nastupa u najvećim koncertnim dvoranama svijeta poput Rojal Albert Hola, Vigmor Hola i Karnegi Hola, te brojnim drugim dvoranama u Čikagu, Los Anđelesu, Tokiju, Parizu, Rimu, Minhenu...
Taj unutra&scaron;nji orkestar, građen u ti&scaron;ini i izolaciji podgoričkih noći pod svijećama, ostao je Karadaglićev trajni unutra&scaron;nji kompas. Od na&scaron;e zemlje do svjetskih scena, on je izgradio karijeru koja je klasičnu gitaru približila &scaron;iroj publici, zbog čega ga je kritika prepoznala kao ,,novog heroja klasične gitare&ldquo;. Upravo je ta odbrana autonomije ,,drugačijeg glasa&ldquo;, nakon &scaron;to je odbio najveće državno priznanje, Karadaglića učinila i herojem za veliki dio Crne Gore u jednom drugom, reklo bi se važnijem smislu, pokazujući da Milo&scaron; nije samo virtuoz gitare, već i angažovani umjetnik i, u pravom smislu te riječi, ambasador na&scaron;e države u svijetu.
Kroz razgovor za Pobjedu o svom umjetničkom usponu, lavirintima Vivaldijevih partitura, katarzičnom bolu unutar Rodrigovog &bdquo;Koncerta za Aranhuez&ldquo; i misiji svoje Fondacije, Karadaglić mapira i na&scaron; dru&scaron;tveni trenutak, retrospektivno sagledavajući dvije decenije crnogorske nezavisnosti i osvježavajući sjećanje na 21. maj 2006. godine... On je za na&scaron; list govorio i o vrijednostima na kojima smatra da bi Crna Gora trebalo da gradi svoju budućnost, vrijednostima zbog kojih je odlučio da odbije Trinaestojulsku nagradu, apostrofirajući da je odgovornost koja neminovno prati jedno tako veliko priznanje veća od nas samih.
Crna Gora slavi 20 godina od obnove nezavisnosti. &Scaron;to Vam, na sasvim intimnom planu, znači 21. maj? Sjećate li se gdje ste bili tog dana 2006. godine i kako ste se osjećali?
KARADAGLIĆ: Dvadeset godina zvuči kao dug period, ali kad pomislim na 21. maj, prvo &scaron;to osjetim je snažna emocija tog istorijskog trenutka. Bio sam u Londonu, zavr&scaron;avao master studije na Kraljevskoj akademiji, daleko od kuće, ali rijetko kad bliže Crnoj Gori. Postojala je ogromna napetost, uzbuđenje i osjećaj da svjedočimo trenutku koji će označiti početak jednog novog poglavlja na&scaron;e istorije. Nikad neću zaboraviti momenat kad je postalo jasno da smo uspjeli na tom putu.
Za mnoge od nas koji smo odrastali devedesetih, poslije svih turbulencija koje su obilježile na&scaron;e djetinjstvo, taj događaj nije bio samo politički ili istorijski, on je nosio u sebi snažan osjećaj nade, osjećaj da iza sebe ostavljamo jedno te&scaron;ko vrijeme i otvaramo prostor za neku ljep&scaron;u, stabilniju i samouvjereniju budućnost. Dvadeset godina kasnije, sad možda jo&scaron; i vi&scaron;e razumijem da nezavisnost nije samo jedan datum koji obilježavamo, već proces sazrijevanja. Kroz godine i iskustva naučio sam koliko je važno imati osjećaj pripadnosti, znati odakle ste i gdje god da ste, nositi to duboko u sebi. To je velika snaga i privilegija.
&Scaron;to su vrijednosti na kojima bi Crna Gora trebalo da gradi svoju budućnost?
KARADAGLIĆ: Putujući svijetom i provodeći život u pronalaženju sebe između različitih kultura i dru&scaron;tava, shvatio sam da male zemlje imaju jednu posebnu prednost - one mogu mnogo brže da osjete, znaju, prepoznaju i njeguju ono &scaron;to ih čini posebnim. Te vrijednosti i osjećanja su me lično uvijek vodile hrabrije i dalje u svijet, ali uvijek bliže samom sebi. Obrazovanje, kultura, otvorenost, odgovornost i odnos prema ljudima su ključ.
Zrelost jednog dru&scaron;tva ne vidi se samo u institucijama, već i u tome kako se odnosimo prema talentu, znanju, različitosti i mladim ljudima koji tek dolaze. Volio bih da gradimo Crnu Goru u kojoj se uspjeh ne doživljava sa sumnjom nego sa rado&scaron;ću, u kojoj se znanje po&scaron;tuje a dobrota ne smatra slabo&scaron;ću, zemlju koja ima dovoljno samopouzdanja da ostane svoja, a dovoljno otvorena da stalno uči, raste i mijenja se na bolje. Na kraju, vjerujem da kultura ima mnogo veću ulogu nego &scaron;to često mislimo. Ona nije ukras jednog dru&scaron;tva. Ona govori o tome ko smo, kakvi želimo da budemo i &scaron;to ostavljamo iza sebe.
Kako iz Va&scaron;e perspektive izgleda dru&scaron;tveni i kulturni put Crne Gore u ovih 20 godina nezavisnosti &ndash; &scaron;to smo kao dru&scaron;tvo dobili, a gdje smo propustili prilike?
KARADAGLIĆ: Dvadeset godina, gledano iz ugla jedne države, zapravo i nije mnogo. To su tek prve ozbiljne godine jednog dru&scaron;tva koje poku&scaron;ava da pronađe sebe i odredi svoj put. Prirodno da je na tom putu bilo i gre&scaron;aka i propu&scaron;tenih prilika&hellip; Ali upravo to su najvažnije godine sazrijevanja, jer tada postavljamo temelje za sve ono &scaron;to slijedi.
Male zemlje sebi te&scaron;ko mogu priu&scaron;titi luksuz sporosti, podjela ili kratkoročnih planova. Možda smo ponekad premalo ulagali u stvari čiji se pravi rezultati vide tek godinama kasnije. Ipak, bez obzira na sve, ono &scaron;to meni daje najveću nadu jesu upravo mladi ljudi, a budućnost nije ne&scaron;to &scaron;to nas čeka, budućnost već postoji u njima. Zato moramo aktivno raditi na tome da sreću i priliku ne moramo uvijek tražiti negdje drugo. Imamo duboku istoriju koja nas svakodnevno drži i oblikuje, ali i rijetku priliku da mnogo toga osmislimo hrabro i na potpuno novi način. Vjerujem da će budućnost Crne Gore prije svega zavisiti od te snage, energije i kvaliteta ljudi koje imamo. Ljudi su na&scaron; najveći kapital.
Osnovali ste Fondaciju &bdquo;Milo&scaron; Karadaglić&ldquo; koja pruža podr&scaron;ku talentovanim umjetnicima iz Crne Gore. Zbog čega ste odlučili da vi&scaron;e nije dovoljno samo svirati, već i graditi sistem za druge?
KARADAGLIĆ: Nikad nijesam razmi&scaron;ljao o tome kao o trenutku kad vi&scaron;e nije bilo dovoljno ,,samo&ldquo; svirati&hellip; Muzika je jedna duboka i jaka emocija koja je meni dala gotovo sve: život, iskustva, ljude, mogućnost da sanjam mnogo veće snove nego &scaron;to sam kao dječak mogao i da zamislim. I možda sam ba&scaron; zbog toga razvio osjećaj odgovornosti prema onima koji danas stoje na početku svog puta.
Tokom odrastanja i razvijanja imao sam sreću da naiđem na ljude koji su u meni prepoznali ne&scaron;to posebno i pružili mi podr&scaron;ku u ključnim trenucima. Nekada je dovoljan samo jedan čovjek, jedna prilika ili jedno povjerenje da potpuno promijeni nečiji životni put. Fondacija je nastala prirodnim tokom iz želje da poku&scaron;amo da stvorimo jo&scaron; vi&scaron;e takvih trenutaka i novih primjera, osjećaj da neko vjeruje u vas, da nijeste sami i da va&scaron; talenat zaista ima vrijednost. Na kraju, ako govorimo o budućnosti Crne Gore, onda ulaganje u mlade ljude nije pitanje humanosti ili dobre volje. To je pitanje budućnosti.
Koliko je danas mladim umjetnicima u Crnoj Gori teže ili lak&scaron;e nego &scaron;to je bilo Vama, i &scaron;to je ono &scaron;to im najvi&scaron;e nedostaje?
KARADAGLIĆ: Mislim da je gotovo nemoguće govoriti o tome da li je nekome danas lak&scaron;e ili teže, jer je to uvijek relativno. Jedina istina koju znamo je ona koju sami živimo. Kad sam odrastao i počinjao svoj put, živjeli smo u potpuno drugačijem vremenu. Nijesmo bili otvoreni prema svijetu na način na koji je to danas slučaj. Informacije nijesu bile dostupne i sjećam se da je moj dolazak u London bio gotovo kao slijetanje na Mjesec. Dana&scaron;nje generacije odrastaju u potpuno drugačijoj stvarnosti. Cijeli svijet nalazi im se na dohvat ruke.
Povezani su, imaju pristup znanju, inspiraciji i mogućnostima o kojima moja generacija nije mogla ni da sanja - svijet je za njih postao mnogo manji. Ali sa tim dolaze i novi izazovi. Toliko je izuzetnih ljudi, paralelnih svjetova, toliko glasova i sadržaja koji nas svakodnevno okružuju, zbunjuju, da možda nikad nije bilo teže sačuvati sebe i pronaći svoj glas. Ljudima danas ne nedostaju informacije&hellip; Nedostaje im prostor, vrijeme i podr&scaron;ka da zaista čuju sebe. I možda upravo zato Fondaciju doživljavam kao jednu sigurnu tačku &ndash; mjesto za ideje, radoznalost, &scaron;iru perspektivu i smisao u ovom veoma izazovnom svijetu.
U vi&scaron;e navrata ste govorili o trenutku kada Vam je otac pustio ploču Andr&eacute;sa Segovije i kada ste prvi put čuli zvuk klasične gitare koji je, kako kažete, &bdquo;ostao sa Vama&ldquo;. &Scaron;to Vas je u tom zvuku promijenilo?
KARADAGLIĆ: Tog trenutka se sjećam nevjerovatno jasno, jer je to bio zvuk koji mi je promijenio život, otvorio mi je vrata jednog svijeta ljepote za koji do tada nijesam ni znao da postoji. Ono &scaron;to je u muzici oduvijek bilo fascinantno za mene jeste činjenica da je ona potpuno neopipljiva. Dogodi se u jednom trenutku i već u sljedećem nestane. A onda se ipak smjesti negdje u sjećanje, u osjećanje, u dubinu. Ta emocija je potpuno stvarna i neizbježna.
Sjećam se da sam kao dijete uvijek sanjao velike snove, bio sam veoma fokusiran i nikad nijesam birao lak&scaron;i put. Ali negdje duboko u sebi uvijek sam imao taj osjećaj da smisao života mora biti povezan sa ljepotom, i sa nečim &scaron;to nas prevazilazi. Prva nota sa Segovijinog albuma, pa onda muzika, dali su mi upravo to i postali moj život. Postoje neke istine koje ne pripadaju jeziku, naciji ili vremenu &ndash; one su jednostavno univerzalne.
Već prvim albumom ,,Mediterr&aacute;neo&ldquo; zauzeli ste vrhove klasičnih muzičkih lista &scaron;irom svijeta i, prema pisanju Telegrafa, postali &bdquo;gitaristički heroj klasične muzike&ldquo;, a obradama Bitlsa ste nesumnjivo približili klasičnu gitaru naj&scaron;iroj publici. Koliko je važno da gitara izađe iz svog ,,kanonskog&ldquo; repertoara i da li mislite da je to danas nužnost za opstanak instrumenta?
KARADAGLIĆ: Umjetnost opstaje upravo kroz razgovor sa vremenom u kojem postoji. Tradicija i otvorenost dio su iste univerzalne cjeline. Klasična gitara ima jedinstvenu poziciju između vjekovne tradicije i &scaron;ireg, modernog muzičkog prostora. Gitara veoma prirodno povezuje te svjetove i ru&scaron;i granice žanrova.
Od samog početka moja publika je bila velika i raznolika, a za mene je to uvijek inspiracija. Nijesam razmi&scaron;ljao o tome koliko ljudi me slu&scaron;a, već da li sam makar jednog čovjeka uspio istinski dotaknuti u tom trenutku. Tek tada znam da li sam uradio ne&scaron;to vrijedno. Muzika do nas ne dolazi kroz kategorije ili granice. Ona dolazi kroz čistu emociju. Stoga izbori koje sam instinktivno pravio na svom umjetničkom putu nijesu bili pitanje opstanka instrumenta. Ne mislim da gitaru treba spa&scaron;avati&hellip; To je najpopularniji instrument na svijetu! Ali gitara je samo jedan od načina da muzika izađe na povr&scaron;inu kao univerzalni jezik svijeta koji prevazilazi sve žanrove i podjele.
Album ,,Baroque&ldquo; je plod mjeseci rada na transkripcijama s Va&scaron;im mentorom Michaelom Lewinom. Koliko je taj proces &bdquo;prevođenja&ldquo; &ndash; recimo Vivaldijevog koncerta na žice gitare &ndash; sličan originalnom komponovanju?
KARADAGLIĆ: Svako ozbiljno ,,prevođenje&ldquo; u muzici traži mnogo vi&scaron;e od prenosa sadržaja - traži razumijevanje su&scaron;tine i duha onoga &scaron;to poku&scaron;avate da prenesete. Rad na albumu ,,Baroque&ldquo; bio je jedno od tehnički najzahtjevnijih iskustava mog umjetničkog života. Doveo me do granica mogućnosti i bio proces koji je tražio ogromno strpljenje, vrijeme i povjerenje. Ali upravo zbog toga bio je i jedan od najinspirativnijih.
Cilj nije bio samo prenijeti note sa jednog instrumenta na drugi. Cilj je bio razumjeti njihov unutra&scaron;nji smisao, i dati im jedan potpuno novi život. Postoje trenuci kad to djeluju gotovo nemoguće. Recimo kada poku&scaron;avate muziku napisanu za četiri solo instrumenta, kao &scaron;to je slučaj sa Vivaldijevim koncertom ,,L&rsquo;Estro Armonico&ldquo;, prenijeti na jednu gitaru prvi put. U takvim trenucima nalazite se negdje između izvođača, istraživača i idealiste. A upravo tu moj svijet postaje najuzbudljiviji.
Mnoge Va&scaron;e interpretacije, npr. ,,Koncert za Aranjuez&ldquo;, postale su svjetski standard, ali to djelo je pisano iz apsolutne tame Rodrigove sljepoće i lične tragedije. Kako se u 21. vijeku pronalazi nova, neistro&scaron;ena emocija u notama koje su odsvirane hiljade i hiljade puta?
KARADAGLIĆ: Magija nije u notama. Magija je u onome &scaron;to se de&scaron;ava u prostoru između njih. U tom prostoru smo mi, sva na&scaron;a iskustva, gubici, radosti, grehovi, ljubavi i sve ono &scaron;to čini jedan ljudski život. Upravo zato neka djela traju i inspiri&scaron;u vjekovima... Muzika poput Rodrigovog ,,Aranjuez&ldquo; koncerta stalno iznova pronalazi neki novi put.
Velika umjetnost direktno razgovara sa onim dubokim i univerzalnim u svima nama. Konkretno to djelo nastalo je iz veoma lične tragedije i bola, ali upravo to je čudo umjetnosti - da ne&scaron;to toliko lično može postati ne&scaron;to &scaron;to pripada svima nama. To je katarza, preobraženje, oslobađanje.
Bio sam veoma mlad kad sam snimio ovaj koncert sa Londonskom filharmonijom i Janikom Neze-Segenom, i danas kad ga slučajno uhvatim na radiju, osmijehnem se iznutra toj mladosti, poletu i energiji koja je pripadala tom vremenu i čovjeku koji sam tada bio. To me uvijek duboko dirne i ohrabri. Tako velika djela nikada ne pripadaju jednoj osobi. Ona rastu sa nama i u nama, sa publikom i sa vremenom. A onda strpljivo čekaju neke nove ljude da u njima opet pronađu i podijele svoju istinu.
Trinaestojulska nagrada bi bila vrijedna referenca u mojoj biografiji, ali bilo je nemoguće zažmuriti
Va&scaron;e odbijanje Trinaestojulske nagrade je odjeknulo, i to ne samo u Crnoj Gori, a nekoliko puta ste obrazložili za&scaron;to ste to učinili. Kada sa ove distance razmi&scaron;ljate o toj svojoj odluci i svemu &scaron;to joj je prethodilo, kako danas gledate na odgovornost javne ličnosti da, i po cijenu nesporazuma ili osude, zauzme stav u trenutku kada ćutanje djeluje kao lak&scaron;i izbor?
KARADAGLIĆ: Odgovornost koja neminovno prati jedno tako veliko priznanje veća je od nas samih. Tu se ne pitamo glavom, nego srcem i principima. Kad sam saznao da sam izabran da budem jedan od dobitnika najveće državne nagrade, bio sam iskreno srećan &ndash; ne toliko zbog samog priznanja, jer svoj životni put i sve ono &scaron;to sam kroz muziku doživio već osjećam kao ogromnu privilegiju i nagradu, nego zbog ljudi koji su tu i uvijek uz mene: moja porodica, prijatelji, dru&scaron;tvo. Znam koliko je njima sve to značilo i koliko su u tom trenutku bili radosni i ponosni.
To je bila njihova nagrada, mnogo vi&scaron;e nego moja, jer su me oni oblikovali i stvorili, u tom kontekstu. Iz dubokog po&scaron;tovanja prema njima, ali i iz odgovornosti prema onima koji tek dolaze, bilo je nemoguće zažmuriti&hellip; Trinaestojulska nagrada bi u mojoj biografiji svakako bila jo&scaron; jedna vrijedna referenca. Ali u očima i srcima ljudi koji vole svoju zemlju, ona predstavlja cijeli svijet prepun životnih konstelacija nas i na&scaron;ih predaka, na&scaron;e i njihove borbe, vjere u bolje sjutra. Danas, kad obilježavamo dvadeset godina od obnove crnogorske nezavisnosti, mi slavimo sve njih i neka nas upravo te vrijednosti vode u blistavu evropsku budućnost, prepunu novih prilika, svjetlosti i ljepote.
Muzika za mene nikad nije bila bijeg od stvarnosti
Odrastanje u Podgorici devedesetih značilo je i noći bez struje tokom kojih ste, po sopstvenom svjedočenju, sviranjem stvarali paralelni, ljep&scaron;i svijet za svoju porodicu i prijatelje. Da li je ta misija &ndash; gitara kao utoči&scaron;te &ndash; i danas ostala Va&scaron; unutra&scaron;nji kompas, čak i pod svjetlima Rojal Albert Hola?
KARADAGLIĆ: U tim godinama, kada su na&scaron;i životi bili svedeni na minimum, a osnovne stvari bile luksuz, toplina zajedni&scaron;tva i ljudi koji su nam bliski bili su na&scaron;a nepokolebljiva snaga. To je bila moja prva publika. I možda sam upravo tada, a da toga nijesam bio svjestan, počeo da razumijem &scaron;to muzika zaista znači.
Tokom tih dana stvarao se jedan paralelni, ljep&scaron;i svijet - svijet u kojem je postojala ljepota, mir i osjećaj sigurnosti. Danas su bine veće, svjetla su jača, Rojal Albert Hol ili neka manja sala na drugom kraju svijeta, sve je isto. Svaki put kad izađem na scenu poku&scaron;avam da makar na trenutak stvorim prostor u kojem ljudi mogu da osjete tu istu emociju mog odrastanja. Muzika za mene nikada nije bila bijeg od života &ndash; ona je uvijek bila način da ga dublje osjetim.

Karadaglić: Volio bih da gradimo Crnu Goru u kojoj se uspjeh ne doživljava sa sumnjom, već radošću

"U KOJOJ SE ZNANJE POŠTUJE, A DOBROTA NE SMATRA SLABOŠĆU"

Crnogorski pjesnik, esejista i književni kritičar Bogić Rakočević preminuo je danas u 64. godini.
Bogić Rakočević je rođen 1962. godine u Mojkovcu. Na Filozofskom fakultetu u Nik&scaron;iću diplomirao je srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost gdje je pohađao i postdiplomske studije.
Bio je sekretar i glavni urednik Književne omladine Crne Gore, urednik književnog programa Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; u Titogradu, organizator i urednik Festivala mladih pjesnika Jugoslavije &bdquo;Majska rukovanja&ldquo;, selektor Međunarodnih poetskih susreta &bdquo;Slovo Makovo&ldquo; u Sarajevu i glavni i odgovorni urednik časopisa Bibliografski vjesnik.
Obavljao je funkciju umjetničkog direktora Internacionalnog televizijskog festivala u Baru, kao i umjetničkog direktora međunarodne književne manifestacije Ratkovićeve večeri poezije u Bijelom Polju.
Objavio je preko dvadeset knjiga iz različitih književnih oblasti. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, među kojima i najznačajnije nagrade za poeziju u Crnoj Gori &bdquo;Risto Ratković&ldquo; (za knjigu pjesama &bdquo;Osobine&ldquo;).
Prevođen je na: engleski, italijanski, rumunski, bjeloruski, makedonski, francuski, slovenački, poljski, albanski, njemački, &scaron;vedski, slovački, bugarski, ruski i azerbejdžanski jezik.
Učestvovao je na brojnim književno-naučnim skupovima i festivalima u zemlji i inostranstvu.
Zastupljen je u svim važnijim izborima i antologijama savremene crnogorske književnosti i vi&scaron;e antologija južnoslovenskih književnosti.
Autor je prve televizijske antologije crnogorske poezije XX vijeka u Crnoj Gori u 30 polusatnih epizoda. Urednik je i scenarista niza dokumentarnih filmova o jugoslovenskim piscima i slikarima.
Radio je u Televiziji Crne Gore kao urednik Redakcije za kulturu, urednik Kulturno-umjetničkog programa, glavni i odgovorni urenik Prvog programa i urednik Programa za manjine.
Obavljao je funkciju direktora Nacionalne biblioteke &ldquo;Đurđe Crnojević&rdquo; na Cetinju. Ostaće upamćen i po doprinosu afirmacije crnogorskog jezika na međunarodnom planu, jer je za vrijeme njegovog mandata crnogorski jezik dobio svoj međunarodni ISO kod CNR, čime je potvrđena njegova zasebna jezička identifikacija na međunarodnom nivou.
Bio je član aktuelnog saziva Savjeta Filmskog centra Crne Gore.

Preminuo Bogić Rakočević

U 64. GODINI

Poznati pisac i dramaturg Božo Koprivica preminuo je u 76. godini u Beogradu.
Rođen je u Nik&scaron;iću 20. decembra 1950. godine. Diplomirao je iz oblasti svjetske književnost na Filolo&scaron;kom fakultetu u Beogradu.
Bio je dramaturg po pozivu, u Jugoslovenskom dramskom pozori&scaron;tu, Narodnom pozori&scaron;tu, Bitef teatru, Zvezdara teatru, Kraljevskom pozori&scaron;tu &bdquo;Zetski dom&ldquo;, Crnogorskom narodnom pozori&scaron;tu i festivalu &bdquo;Grad teatar&ldquo; u Budvi.
Bio je predsjednik žirija za dodjelu NIN-ove nagrade.
Objavio je knjige Volej i sluh, Vreme reči, Razgovori sa Borislavom Pekićem, Ki&scaron;, Borhes, Maradona, Dribling 1001 noć, Samo bogovi mogu obećati, Vježbanka Danilo Ki&scaron;, Luđak je vječito dijete i Luda knjiga.
Priredio je Zbornik o Danilu Ki&scaron;u za časopis Ars.
Bio je član redakcije časopisa za književnost i kulturu Fokalizator.
Bio je esteta fudbalske igre i istaknuti navijač Partizana. Otac je dvije kćerke. Živio je i radio u Beogradu.

Preminuo Božo Koprivica

U 76.GODINI

Legenda svjetske muzičke scene, Brajan Adams, prvi je gost jubilarnog 20. Guitar Art Summer Festa u Herceg Novom. Publika će imati priliku da prisustvuje prvom Adamsovom koncertu na otvorenoj sceni, 26. juna 2026. godine na drevnoj tvrđavi Kanli kula, saop&scaron;teno je iz Op&scaron;tine Herceg Novi.
Brajan Adams, dobitnik Gremija, jedne od najprestižnijih nagrada u svijetu muzike, nagrade American Music Awards i vi&scaron;e najznačajnijih kanadskih priznanja, sinonim je za muzičku strast i neprevaziđene live nastupe.&nbsp;
Prodao je vi&scaron;e od 100 miliona ploča, održao stotine koncerata &scaron;irom svijeta, a vi&scaron;e puta je nominovan za Oskara i Zlatni globus za filmsku muziku. Uvr&scaron;ten je u Canadian Music Hall of fame i Canada's Walk of Fame.
Turneja &bdquo;Bare Bones Show", inspirisana kultnim akustičnim albumom iz 2010. godine, Adamsa prikazuje u najiskrenijem svjetlu: pjesme su svedene na samu su&scaron;tinu - glas i gitaru - pružajući publici jedinstvenu priliku da osjeti čistu emociju njegovih pjesama. Njegovi koncerti uvijek su među najposjećenijim nastupima, privlačeći na desetine hiljada po&scaron;tovalaca njegove muzike. Ostaju upamćeni po snažnoj energiji, neposrednom kontaktu sa publikom i atmosferi muzičkog spektakla uz hitove poput Summer of '69, Heaven i (Everything I Do) I Do It for You.

Brajan Adams prvi put u Crnoj Gori: 26 juna na Kanli Kula

LEGENDA SVJETSKE MUZIČKE SCENE

Premijera inkluzivne predstave &bdquo;Fleka&ldquo;, rađene po motivima teksta Aleksandre Vujisić, u režiji Branke Ota&scaron;ević, biće izvedena 17. marta u 20 sati na Crnogorskom narodnom pozori&scaron;tu.
"Riječ je o predstavi koja svojim umjetničkim izrazom i snažnom temom otvara prostor za razgovor o različitosti, prihvatanju, odrastanju, predrasudama i potrebi da svakog čovjeka vidimo sa vi&scaron;e razumijevanja, pažnje i empatije", pi&scaron;e u najavi.
&bdquo;Fleka&ldquo;, kako je saop&scaron;teno, donosi priču koja je istovremeno nježna i potresna, intimna i univerzalna.
"Kroz scenski jezik blizak mladima, ali i dovoljno snažan da duboko dotakne &scaron;iru publiku, predstava progovara o onome &scaron;to često ostaje prećutano &mdash; o osjećaju izdvojenosti, o etiketama koje dru&scaron;tvo lako nameće, o potrebi za pripadanjem, ali i o hrabrosti da ostanemo svoji. U njenom sredi&scaron;tu nalazi se poruka da različitost nije slabost, već prostor u kojem nastaju susret, razumijevanje i istinska ljudska bliskost", navedeno je u saop&scaron;tenju.
Posebnu vrijednost, napominju, predstavi daje njen inkluzivni karakter.
&bdquo;Fleka&ldquo; nije, kako ističu, samo umjetnički projekat, već i snažna dru&scaron;tvena poruka o vidljivosti, ravnopravnosti i pravu svakog djeteta i mladog čovjeka da bude prihvaćen, saslu&scaron;an i prepoznat.
"Upravo zato ova predstava nadilazi granice klasičnog pozori&scaron;nog događaja i postaje važan doprinos razvoju inkluzivne umjetničke prakse u Crnoj Gori", navedeno je u saop&scaron;tenju.
Uloge u predstavi tumače: Sofija Ivanović,&nbsp;Katarina Cerović, Nikola Jovićević,&nbsp; Jelena Minić, Aleksandar Radulović, Branka Ota&scaron;ević
Autorski i realizatorski tim predstave čine: kompozitorka Irena Popović Dragović, scenski pokret Julija Milačić Petrović Njego&scaron;, fotograf Du&scaron;ko Miljanić, svjetlo Marko Jokanović, ton Vuk Brnović, video i montaža Matej Kreže, producentkinja Klara Radonjić.
Poseban segment ukupnog izraza predstave čini i video materijal, u kojem učestvuju učenici i učenica: Lora Vukčević, Maksim Ve&scaron;ković, Simeun Bara&scaron;in i Relja Marković. Njihovo prisustvo dodatno obogaćuje narativ predstave i doprinosi njenoj emotivnoj i vizuelnoj slojevitosti, &scaron;ireći scenski prostor i van same pozornice.
Projekat je sufinansiralo Ministarstvo kulture I medija, Sekretarijat za kulturu Glavnog grada, Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada.
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;

"Fleka" 17. marta u CNP-u

PREDSTAVA O RAZLIČITOSTI, PRIHVATANJU I POTREBI DA JEDNI DRUGE, ZAISTA, VIDIMO

Održana je 98. dodjela Oskara u Dolbi teatru u Los Anđelesu, a veče je obilježio film One Battle After Another (&bdquo;Jedne bitke za drugom&ldquo;). Ostvarenje Pola Tomasa Andersona osvojilo je najprestižniju nagradu &ndash; Oskara za najbolji film &ndash; i tako potvrdilo status jednog od glavnih favorita u ovogodi&scaron;njoj sezoni nagrada. Osim&nbsp; toga, film je trijumfovao i u jo&scaron; nekoliko važnih kategorija, čime je postao najuspe&scaron;niji naslov večeri.
Najvažnija nagrada večeri, Oskar za najbolji film, pripala je ostvarenju One Battle After Another. Film je na kraju osvojio ukupno &scaron;est Oskara, uključujući i nagradu za režiju, koju je dobio Pol Tomas Anderson. Za slavnog reditelja to su ujedno bile i prve oskarovske pobjede poslije dugog niza nominacija.
U glumačkim kategorijama nije bilo većih iznenađenja. Majkl B. Džordan osvojio je Oskara za najboljeg glumca za dvostruku ulogu u filmu Gre&scaron;nici, dok je Džesi Bakli nagrađena za glavnu žensku ulogu u drami Hamnet, postav&scaron;i ujedno i prva Irkinja koja je dobila ovu nagradu.
U sporednim kategorijama slavili su veterani: Ejmi Medigan je osvojila Oskara za najbolju sporednu glumicu za ulogu u filmu Weapons, dok je nagradu za najboljeg sporednog glumca dobio &Scaron;on Pen za film One Battle After Another, i to u odsustvu.
&nbsp;

Oskar 2026: Dominacija „Jedne bitke za drugom“

ODRŽANA CEREMONIJA U LOS ANĐELESU

Zbog najavljenih nepovoljnih vremenskih uslova, Organizacioni odbor Tradicionalnih zimskih kotorskih karnevalskih fe&scaron;ti donio odluku je o odgađanju karnevala i tombole koji su planirani za ovaj vikend.
Dodatni razlog za odgađanje je, kažu, činjenica da se trasa i ozvučenje postavljaju tri dana unaprijed, &scaron;to bi usljed lo&scaron;ih vremenskih prilika moglo dovesti do o&scaron;tećenja tehničke opreme.
- Poseban akcenat stavljen je na bezbjednost učesnika, a s obzirom na to da u karnevalskoj povorci učestvuje veliki broj djece, te je ova odluka donesena kako bi se obezbijedili sigurni i kvalitetni uslovi za sve učesnike i posjetioce.
O novom terminu održavanja karnevala i tombole javnost će biti blagovremeno obavije&scaron;tena.

Odgođen karneval u Kotoru

ZBOG NAJAVLJENIH NEPOVOLJNIH VREMENSKIH USLOVA

Službenici Državnog arhiva poslali su pismo ministarki kulture i medija Tamari Vujović, a cilj obraćanja je, kako su naveli, za&scaron;tita integriteta struke i dostojanstva te ustanove.
Pismo prenosimo integralno:
Po&scaron;tovana gospođo Vujović, obraćamo Vam se sa molbom da uvažite stavove službenika Državnog arhiva i stanete u za&scaron;titu arhivske struke. Naime, prema jednostranoj odluci direktora Državnog arhiva Danila Mrvaljevića u na&scaron;oj ustanovi su dovedeni popovi SPC u svojstvu volontera. Ovaj angažman, direktor Mrvaljević je obrazložio sa potrebom njihovog obučavanja na poslovima iz arhivske djelatnosti, radi obavljanja dužnosti u arhivu Mitropolije Crnogorsko-primorske na Cetinju i polaganja stručnog ispita iz oblasti arhivistike. Međutim, stav službenika Državnog arhiva, od kojih su mnogi sa vi&scaron;edecenijskim iskustvom, jeste da ovo obrazloženje je farsa i da se iza ovoga kriju drugi motivi. Ovo iz razloga &scaron;to, obuka u arhivističkoj djelatnosti se mogla sprovesti i u arhivu Mitropolije, ukoliko je bilo neophodno, a volonterski ili drugi rad nije nužan uslov za polaganje stručnog ispita. U tom smislu, službenici Državnog arhiva obratili su se pismeno direktoru Mrvaljeviću, 31. 12. 2025. godine, ali jo&scaron; uvjek nijesmo dobili odgovor na na&scaron;e zahtjeve.
Zbog toga, kao službenici Državnog arhiva Crne Gore, obraćamo Vam se kako bismo za&scaron;titili integritet na&scaron;e struke i dostojanstvo na&scaron;e ustanove. Smatramo da se na ovaj način ugrožava i degradira položaj arhivskih radnika, čije mi&scaron;ljenje se ne uvažava u ovako važnim pitanjima za na&scaron;u ustanovu.
U situaciji kada se Državni arhiv suočava sa brojnim problemima, od kojih je jedan od najvažnijih nedostatak kadra i velika starost zapo&scaron;ljenih, kada se zbog čestih odlazaka u starosnu penziju sve teže obavljaju i osnovne funkcije Arhiva, ovakav potez sa dovođenjem &bdquo;volontera&ldquo; nema mnogo smisla. Takođe, uvidjeli smo, iz neposrednog razgovora sa budućim volonterima, da se radi o ljudima koji imaju vi&scaron;e nego dovoljne kvalifikacije za obavljanje poslova u arhivi Mitropolije i da nikakva obuka po tom pitanju im nije potrebna.
Isto tako, Državni arhiv nema nikakvu korist od ovog volonterskog angažmana, jer nama su potrebni pripravnici i ljudi koji će započeti karijeru arhiviste i biti trajno angažovani u Državnom arhivu. Stoga, tražimo od Vas da nas podržite u na&scaron;im zahtjevima i stanete na put ovom &scaron;tetnom djelovanju po na&scaron;u ustanovu.&nbsp;
&nbsp;

Službenici Državnog arhiva Crne Gore pisali ministarki Vujović: Stanite u zaštitu arhivske struke

"TRAŽIMO OD VAS DA NAS PODRŽITE U ZAHTJEVIMA I ZAUSTAVITE ŠTETNO DJELOVANJU PO NAŠU USTANOVU"

Trejler dokumentarnog serijala Radio-televizije Srbije RTS pod nazivom ,,Njego&scaron; svevremenik&ldquo;, posvećen crnogorskom vladaru i pjesniku Petru II Petroviću Njego&scaron;u, izazvao je o&scaron;tre reakcije na dru&scaron;tvenim mrežama i crnogorskim portalima zbog načina na koji se u njemu interpretira Njego&scaron;ev identitet &ndash; kao isključivo srpski, pi&scaron;e Pobjeda.
U trejleru pomenutog serijala crnogorski pjesnik i vladika se, između ostalog, naziva ,,klasičnim pesnikom srpske kulture&ldquo;.
&ldquo;Vladika i vladar u čijem delu srastaju različite tradicije srpskog sa najboljim tradicijama evropskog mi&scaron;ljenja i pevanja&rdquo;, govori narator i glumac Andrija Milo&scaron;ević u trejleru.
Aproprijacija
Na sajtu RTS-a kao kreator i scenarista potpisan je Mikonja Knežević, producenti su Andrija Milo&scaron;ević i Milesa Stefanović Banović, dok režiju potpisuje Danilo Bećković. ,,Njego&scaron; svevremenik&ldquo; se počeo prikazivati 15. januara, kada je na drugom kanalu RTS-a emitovana prva od 11 epizoda ovog serijala.
Na njihovom sajtu dostupan je siže svih epizoda, a prva prati Njego&scaron;evo detinjstvo i obrazovanje do dolaska na prijesto, uz prikaz tada&scaron;njih prilika u Crnoj Gori, snažnog ruskog uticaja i vladavine Petra I. Poseban akcenat stavljen je na Njego&scaron;evo duhovno formiranje kroz &scaron;kolovanje i presudan susret sa Simom Milutinovićem Sarajlijom, a epizoda se zavr&scaron;ava testamentom Svetog Petra kojim je određen za nasljednika.
Crnogorska književnica Dragana Tripković je za Pobjedu tim povodom prokomentarisala da ,,Njego&scaron; nije figura koja se može preseliti iz jedne kulture u drugu političkom montažom&ldquo;, prepoznajući u narativu koji se nazire u trejleru ,,kulturnu naraciju sa jasnim političkim implikacijama&ldquo;.
&ldquo;Svjedoci smo dugotrajne aproprijacije crnogorskih istorijskih i kulturnih bitnosti &ndash; od Vojislavljevića, Bal&scaron;ića i Crnojevića, do umjetnika poput Dada Đurića ili Mihaila Lalića. Ti procesi odavno nijesu vi&scaron;e incidenti s margina ili internet manipulacije, već su pre&scaron;li u institucionalni prostor&rdquo;, kazala je Tripković, dodajući da Njego&scaron; nije samo književni autor, već temeljni stub crnogorske istorijske, kulturne i duhovne svijesti.
&ldquo;Svaki poku&scaron;aj da se njegovo djelo i identitet tumače izvan tog konteksta, bez jasne naučne metodologije, predstavlja revizionizam, a ne dokumentarizam. Problem ovog serijala nije u pravu na interpretaciju, već u tome &scaron;to se interpretacija nudi kao neutralna činjenica&rdquo;, rekla je Tripković.
Time se, kako je kazala, izlazi iz okvira profesionalne etike i odgovornosti prema istoriji.
&ldquo;Nemoguće je ignorisati kontinuitet kulturne aproprijacije, a jo&scaron; je opasnije na njega ćutati. Zato je važno reagovati ne iz afekta, već iz odgovornosti prema istini i kolektivnoj memoriji&rdquo;, zaključila je ona.
Ignorisanje
Narativ o Njego&scaron;u kao isključivo srpskom pjesniku zanemaruje njegovu primarnu istorijsku ulogu &ndash; crnogorskog suverena. Njego&scaron; nije stvarao u akademskoj izolaciji, već iz kabineta gospodara države koja se u tom trenutku borila za opstanak i međunarodno priznanje, čemu je Njego&scaron; dao nemjerljiv doprinos. Institucionalni dokazi njegovog djelovanja &ndash; od uvođenja crnogorskih paso&scaron;a, osnivanja Senata i Gvardije, do mukotrpnog rada na razgraničenju sa susjednim silama &ndash; jasno govore o lideru koji je izgrađivao crnogorski državni subjektivitet.
S druge strane, njegovo djelo jedno je od temelja crnogorskog kulturnog identiteta i nemoguće ga je tumačiti i razumjeti izvan konteksta crnogorskog plemenskog dru&scaron;tva i specifičnog socijalnog, ratničkog i etičkog kodeksa. Ukoliko se čitav serijal bude držao kursa i postavljenog u trejleru &ndash; svođenja na isključivo srpskog pjesnika i ignorisanja ključnih istorijskih i identitetskih slojeva koji čine su&scaron;tinu njegovog lika i djela &ndash; rizikuje da umjesto dokumentarnog prikaza istorije, postane sredstvo političke instrumentalizacije.
Pobjeda je tim povodom poku&scaron;ala da povodom ovog slučaja dobije komentar od producenta i glumca Andriju Milo&scaron;evića, rođenog Nik&scaron;ićanina sa adresom u Beogradu, ali se na telefon ili nije javljao ili je veza bila zauzeta.

RTS Njegoša predstavio kao „klasičnog pesnika srpske kulture“

TREJLER NOVOG DOKUMENTARNOG SERIJALA POKAZAO DA JE NAŠ VELIKI PISAC PONOVO ŽRTVA REVIZIJE ISTORIJE

Preminula je Senka Veletanlić, srpska i jugoslovenska pjevačica i glumica.
"Jutros nas je napustila moja majka Senka Veletanlić nakon te&scaron;ke bolesti. Oti&scaron;la je tiho, dostojanstveno, u snu, kao dama, ba&scaron; kako joj i priliči", napisao je njen sin, Vasil Hadžimanov na dru&scaron;tvenoj mreži Fejsbuk.
Ona je preminula u 90. godini života.
Rođena je 27. maja 1936. u Zagrebu. Imala je tri godine kada je počela da pjeva na radiju, a tokom studija pjevala je u poznatim zagrebačkim horovima, a ubrzo je postala solista.
Obi&scaron;la je čitavu Evropu, napravila prve snimke, a samostalno kao interpretatorka zabavne muzike nastupila je na nekada čuvenom festivalu u Opatiji. Zapravo, njena pjevačka karijera počela je 1960, kako je Senka Veletanlić sama kazala &bdquo;kao interpretator lijepih pjesama&rdquo;.
Zajedno sa suprugom Zafirom Hadžimanovim snimila je mnogo&nbsp; televizijskih &scaron;ou programa, emisije mjuzikla i &scaron;ansona.
Osim toga &scaron;to je na domaćim festivalima redovno dobijala najbolje ocjene stručnog žirija i samim tim etiketu nekomercijalnog umjetnika, Senka Veletanlić je ostajala vjerna muzičkom stilu koji je sama gradila pojavom, pona&scaron;anjem i stavom &ndash; pjevala je pred 20.000 ljudi na Kubi, imala svoju publiku u Sovjetskom Savezu, glumila u filmovima &ldquo;Svanuće&rdquo; Nikole Tanhofera i &ldquo;Tri&rdquo;, Aleksandra Petrovića &ndash; i dočekala da svoj prvi LP objavi tek poslije dvije decenije trajanja na estradi.
Kao svestrana umjetnička ličnost, Senka Veletanlić se bavila i glumom.

Preminula Senka Veletanlić

U 90.GODINI

Brižit Bardo, francuska glumica i pjevačica umrla je u 91. godini.
Bardo je, kako podsjeća britanski Gardijan, stekla međunarodnu slavu filmom "I Bog stvori ženu" iz 1956. godine, koji je napisao i režirao njen tada&scaron;nji suprug Rože Vadim, a tokom naredne dvije decenije oličavala je ideju arhetipskog &bdquo;seks-simbola".
Početkom sedamdesetih, međutim, objavila je povlačenje iz glume i postala sve politički aktivnija. Njena glasna podr&scaron;ka pravima životinja vremenom se pretvorila u zapaljive komentare o etničkim manjinama i otvorenu podr&scaron;ku krajnje desničarskom Nacionalnom frontu u Francuskoj, &scaron;to je rezultiralo nizom presuda za rasnu mržnju.
Rođena 1934. godine u Parizu, Bardo je odrasla u imućnoj, tradicionalnoj katoličkoj porodici, ali se kao plesačica dovoljno istakla da joj bude dozvoljeno da studira balet, čime je stekla mjesto na prestižnom Pari&scaron;kom konzervatorijumu. Istovremeno je radila kao manekenka i pojavila se na naslovnoj strani časopisa "El" (Elle) 1950. godine, kada je imala samo 15 godina.
Kao rezultat manekenskog rada ponuđene su joj filmske uloge; na jednoj audiciji upoznala je Vadima, za koga se udala 1952. godine, nakon &scaron;to je napunila 18 godina. Bardo je dobijala manje uloge, sa sve većom zapaženo&scaron;ću; glumila je simpatiju Dirka Bogarda u filmu "Doktor na moru", velikom hitu u Velikoj Britaniji 1955. godine.
Međutim, upravo je Vadimov film "I Bog stvori ženu", u kojem je Bardo igrala neobuzdanu tinejdžerku u Sen Tropeu, učvrstio njen imidž i pretvorio je u međunarodnu ikonu. Film je bio ogroman hit u Francuskoj, ali i &scaron;irom svijeta, i katapultirao je Bardo u prvi red francuskih filmskih izvođača.
Pored filmske publike, Bardo je brzo postala inspiracija intelektualcima i umjetnicima. Kolumnista Rejmon Kartije napisao je op&scaron;iran članak o &bdquo;slučaju Bardo&ldquo; u "Pari-meču" (Paris-Matchu) 1958. godine, dok je Simon de Bovoar 1959. objavila svoj čuveni esej "Brižit Bardo i Lolita sindrom", u kojem je glumicu predstavila kao najemancipovaniju ženu Francuske. Godine 1969. Bardo je izabrana za prvi stvarni model Marijane, simbola Francuske Republike.
Početkom &scaron;ezdesetih godina Bardo se pojavila u nizu visokoprofilnih francuskih filmova, uključujući dramu "Istina" Anrija-Žorža Kluza, nominovanu za Oskara, film "Vrlo privatna afera" Luja Mala (sa Marčelom Mastrojanijem) i Godarov "Prezir". U drugoj polovini decenije prihvatila je vi&scaron;e ponuda iz Holivuda: među njima su bili "Viva Marija!", kostimirana komedija smje&scaron;tena u Meksiko sa Žanom Moro, i "&Scaron;alako", vestern sa &Scaron;onom Konerijem.
Bardo je paralelno imala i muzičku karijeru, koja je uključivala snimanje originalne verzije pjesme Serža Genzbura "Je t&rsquo;aime&hellip; moi non plus", koju je Genzbur napisao za nju dok su bili u vanbračnoj aferi. Upla&scaron;ena skandalom nakon &scaron;to je njen tada&scaron;nji suprug Ginter Saks saznao za to, Bardo je zamolila Genzbura da pesmu ne objavi; on ju je kasnije ponovo snimio sa Džejn Birkin, uz ogroman komercijalni uspjeh.
Ipak, Bardo je pritisak slave sve vi&scaron;e smatrala iritantnim, rekav&scaron;i Gardijanu 1996. godine: &bdquo;Ludilo koje me je okruživalo uvijek mi je djelovalo nestvarno. Nikada nijesam bila zaista pripremljena za život zvijezde.&ldquo;
Povukla se iz glume 1973. godine, sa 39 godina, nakon snimanja istorijske romanse "Poučna i radosna priča o Kolinou". Njen glavni fokus postao je aktivizam za za&scaron;titu životinja: 1977. se pridružila protestima protiv lova na foke, a 1986. osnovala je Fondaciju Brižit Bardo.
Bardo je potom slala protestna pisma svjetskim liderima povodom pitanja kao &scaron;to su istrebljenje pasa u Rumuniji, ubijanje delfina na Farskim ostrvima i klanje mačaka u Australiji. Takođe je redovno iznosila o&scaron;tre stavove o vjerskom klanju životinja. U svojoj knjizi "Vapaj u ti&scaron;ini" iz 2003. godine zastupala je desničarsku politiku i napadala gej mu&scaron;karce i lezbejke, učitelje i takozvanu &bdquo;islamizaciju francuskog dru&scaron;tva&ldquo;, &scaron;to je rezultiralo presudom za podsticanje rasne mržnje.
Bardo je imala dugu istoriju podr&scaron;ke francuskom Nacionalnom frontu (koji je u međuvremenu preimenovan u Nacionalno okupljanje), rekav&scaron;i Gardijanu:
&bdquo;Po pitanju zastra&scaron;ujućeg porasta imigracije, u potpunosti dijelim stavove (Žan-Marija Le Pena).&ldquo;
Godine 2006, u pismu tada&scaron;njem ministru unutra&scaron;njih poslova Nikoli Sarkoziju, navela je da muslimansko stanovni&scaron;tvo Francuske &bdquo;uni&scaron;tava na&scaron;u zemlju namećući svoje postupke&ldquo;.
&nbsp;
&nbsp;

Preminula Brižit Bardo

U 91.GODINI

Danas razrije&scaron;ena direktorica Nacionalne biblioteke Crne Gore &bdquo;Đurđe Crnojević&ldquo; Dragica Lompar reagovala je javno na tu odluku, dovodeći u pitanje zakonitost imenovanja njenog nasljednika i način na koji je Ministarstvo kulture i medija sprovelo cijeli postupak. 
U reagovanju, Lompar iznosi niz ozbiljnih optužbi na račun resorne ministarke Tamare Vujović, upozorava na kr&scaron;enje Zakona o kulturi i ukazuje na, kako navodi, dugogodi&scaron;nje uru&scaron;avanje institucija koje čuvaju crnogorsku kulturnu i pisanu ba&scaron;tinu.
U nastavku pročitajte reagovanje Dragice Lompar:
"Nakon punih devet mjeseci, ministarka kulture i medija Tamara Vujović je uspjela da pronađe osobu za mjesto direktora Nacionalne biblioteke Crne Gore "Đurđe Crnojević". 
Dugo je trajalo jer je izgleda pitala redom osobe koje bi prihvatile ovu odgovornu funkciju, a da ispunjavaju samo jedan uslov - da nijesu crnogorski opredijeljeni. Da li je to u skladu sa njenim ličnim nacionalnim određenjem ili joj je nametnut ovakav kriterijum - ostaviću javnosti da procijeni.
Ministarka Vujović se od početka marta 2025. godine nije udostojila da me primi, i pored mojih zahtjeva, iako sam je u februaru lično obavijestila da mi ističe mandat. Ovakav odnos prema ustanovi od prvorazrednog značaja, koja čuva crnogorsku pisanu ba&scaron;tinu, njen jezik, kulturu i identitet, je poražavajući. Kao i uostalom i čitavo njeno ministrovanje.
Nije te&scaron;ko zaključiti da je možda bilo dileme da li ću biti imenovana na jo&scaron; jedan mandat do skandala oko dodjele najveće državne nagrade književniku Bećiru Vukoviću. Nakon mog istupanja u javnost u za&scaron;titi zakona Crne Gore i integriteta Biblioteke, kada je Ministarstvo kulture i medija po ko zna koji put zažmurilo "na oba oka" i čekalo da prođe i ovo, krenulo se u potragu za kandidatom.
Predmet je u Tužila&scaron;tvu na osnovu moje prijave.
Ipak, moram konstatovati ko je najodgovorniji &scaron;to nije zaustavljena cijela procedura nakon saznanja da je do&scaron;lo do zloupotreba i ko je omogućio da se nagrada dodijeli. Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ili bolje reći "gospođa ministarka"!
Pritom, svi koji su se javno pobunili i protestovali zbog poniženja i nagrade i države, su procesuirani, a Bećir Vuković je nastavio da radi ono &scaron;to mu je svojstveno, da otima ono &scaron;to mu ne pripada.
Skandali koji prate čitav njen mandat, neskriveno licemjerje kada su interesi Crne Gore i za&scaron;tita njenih nacionalnih odrednica u pitanju, jedinice i nule koje Ministarstvo o svom radu dobija od Vlade, nereagovanje na nacionalističke i fa&scaron;ističke istupe i djelovanje po Crnoj Gori, tužna su slika stanja jednog od najvažnijih i najsloženijih ministarstava.
Pozicija koju sam obavljala 4 godine i 9 mjeseci i 38 godina staža u Nacionalnoj biblioteci mi daju za pravo da istaknem da sam u svakom segmentu poslovanja, zajedno sa svojim saradnicima, uradila najvi&scaron;e i najbolje &scaron;to sam znala bez traženja bilo kakvih priznanja i privilegija, bez uplitanja bilo čijeg uticaja, bez nametanja kadrova, krajnje profesionalno, po&scaron;tujući prije svega činjenicu da Nacionalna biblioteka pripada svim građanima Crne Gore. 
Za sve navedeno dobijala sam samo podr&scaron;ku i po&scaron;tovanje crnogorske javnosti. Kao stručnjak u kulturnoj ba&scaron;tini, nikada nijesam dobila kredit, stan niti status istaknutog stručnjaka u kulturi, jer je to decenijama isključivo pripadalo stvarala&scaron;tvu. Svi oni vrijedni, stručni, obrazovani ljudi koji jo&scaron; uvijek rade u sektoru kulturne ba&scaron;tine nijesu nikada dobili mogućnost da im država Crna Gora oda priznanje kroz dodjelu ovog statusa.
Najnovije imenovanje je samo kontinuitet rada Ministarstva kulture i medija. Prilikom predlaganja kandidata grubo je prekr&scaron;en čl. 47 Zakona o kulturi, koji kaže: "Za direktora javne ustanove, čiji je osnivač država, imenuje se afirmisani umjetnik ili afirmisani stručnjak u kulturis. Da li je premijer, zajedno sa svojim ministrima, uop&scaron;te upoznat sa ovom činjenicom i da li će tražiti obja&scaron;njenje i odgovornost?
I jo&scaron; važnije, da li će novi direktor NBCG &bdquo;Đurđe Crnojević" prihvatiti nezakonito imenovanje? Da li je pripremio petogodi&scaron;nji plan razvoja Ustanove? Na osnovu čega je prepoznat kao "afirmisani stručnjak u kulturi", ostaje da čujemo".

Lompar: Za direktora Bibloteke bira se onaj ko nije crnogorski opredijeljen, ministarka omogućila kršenje zakona

REAKCIJA NAKON ODLUKE O RAZRJEŠENJU SA POZICIJE DIREKTORICE

Savjet Kulturno informativnog centra Budo Tomović naimenovao je juče Marijanu Zečević za vr&scaron;ioca dužnosti direktora, potvrđeno je Portalu RTV Podgorica iz PR službe ustanove.
Marijana Zečević je spisateljica i književna kritičarka, dobitnica je nagrade &bdquo;Vidovdanska povelja ‒ za valorizaciju savremene književne kritike&ldquo; koju dodjeljuje Udruženje književnika Crne Gore.
Marijana Zečević zavr&scaron;ila je Srpski jezik i književnost, potom magistrirala političke nauke.
Bavi se istraživačkim radom ‒ analitičkim novinarstvom i naučnom kritikom (studije iz književnosti, slikarstva, medija, istorije umjetnosti i ostalo).

Marijana Zečević v.d. direktorice KIC-a Budo Tomović

NAIMENOVANA JUČE

Prvo izdanje Međunarodnog festivala režije &bdquo;Jago&scaron; Marković&ldquo; počelo je večeras u Kulturnom centru &bdquo;Budo Tomović&ldquo; i trajaće do 6. decembra. Ulaznice za festival rasprodate su u rekordnom roku.
Na otvaranju festivala govorila je ministarka kulture i medija Tamara Vujović, koju je publika dočekala povicima &bdquo;ua, ua&ldquo;. Negodovanje i zvižduci upućeni su i zvaničnicima koji prisustvuju otvaranju Festivala. U prvim redovima supredsjednik Jakov Milatović sa suprugom, gradonačelnik Sa&scaron;a Mujović, predsjednica Skup&scaron;tine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović, zamjenica gradonačelnika Nađa Ljiljanić, pi&scaron;e Antena M.
Festival okuplja &scaron;est predstava iz Crne Gore i regiona, u režiji jednog od najznačajnijih reditelja na&scaron;eg prostora &ndash; Jago&scaron;a Markovića. Večeras je na programu predstava &bdquo;Ćelava pjevačica&ldquo;,posljednja koju je režirao Jago&scaron; Marković,u produkciji Centra za kulturu Tivat.

Publika zvižducima i negodovanjem ispratila govor ministarke Vujović i prisutne zvaničnike

NA OTVARANJU MEĐUNARODNOG FESTIVALA REŽIJE „JAGOŠ MARKOVIĆ“

Savjet Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" na dana&scaron;njoj sjednici za vr&scaron;ioca dužnosti direktora ustanove izabrao je Dragana Koprivicu, književnika i publicistu, prenosi RTCG.
Krajem pro&scaron;le sedmice sa mjesta direktorice KIC-a "Budo Tomović" smijenjana je Aida Batilović. Po koalicionom sporazumu partija na vlasti u Podgorici to rukovodeće mjesto pripada Demokratskoj narodnoj partiji. U prethodnoj raspodjeli mandata mjesto direktora, nakon izbora 2022. godine, mjesto direktora ove ustanove pripadalo je Građanskom pokretu URA.
Za vrijeme upravljanja Aide Batilović KIC-om "Budo Tomović" renovirana je velika sala, digitalizovana bioskopska sala...
Do nedavno Dragan Koprivica je, kada je u pitanju angažovanje u Podgorici, bio predsjednik Odbora direktora Parking servisa.

Dragan Koprivica izabran za v.d. direktora KIC-a "Budo Tomović"

KRAJEM PROŠLE SEDMICE SA MJESTA DIREKTORICE KIC-A SMIJENJENA JE AIDA BATILOVIĆ

Crna Gora danas i sjutra slavi Njego&scaron;ev dan, državni praznik kulture, koji se obilježava od 2023.&nbsp;
Na ovaj 13. novembar 1813. na Njegu&scaron;ima je rođen Petar II Petrović Njego&scaron;, crnogorski vladika, pjesnik, filozof i državnik.
Tim povodom, neradni dani u Crnoj Gori su 13. i 14. novembar.
Shodno zakonu, državni organi, organi lokalne samouprave, javne ustanove, javna preduzeća i drugi subjekti koji obavljaju djelatnosti od javnog interesa dužni su da u praznične dane obezbijede kontinuitet poslova čijim bi prekidom mogle nastupiti &scaron;tetne posljedice po građane ili državu.
<div id="essb_displayed_bottom_531161805" class="essb_links essb_counters essb_displayed_bottom essb_share essb_template_light-retina essb_531161805 essb_fullwidth_10_95_100 essb_button_animation_legacy2 print-no" data-essb-postid="1998007" data-essb-position="bottom" data-essb-button-style="icon_hover" data-essb-template="light-retina" data-essb-counter-pos="hidden" data-essb-url="https://www.cdm.me/kultura/drzavni-praznik-kulture-crna-gora-slavi-njegosev-dan/" data-essb-fullurl="https://www.cdm.me/kultura/drzavni-praznik-kulture-crna-gora-slavi-njegosev-dan/" data-essb-instance="531161805">
&nbsp;
</div>
&nbsp;

Crna Gora obilježava Njegošev dan

DRŽAVNI PRAZNIK KULTURE

Navodi biv&scaron;e poslove direktorice Javne ustanove Muzički centar Crne Gore&nbsp; Isidore Damjanović su neosnovani, netačni i predstavljaju očigledan poku&scaron;aj dezinformisanja javnosti, kao i diskreditacije institucija sistema, poručeno je iz Ministarstva kulture.
Reagovanje Ministarstva prenosimo integralno:
"Povodom konferencije za medije koju je organizovala biv&scaron;a poslovna direktorica Javne ustanove Muzički centar Crne Gore, Isidora Damjanović, Ministarstvo kulture i medija sa indignacijom odbacuje sve navode koje je imenovana iznijela u javnost. Ti navodi su neosnovani, netačni i predstavljaju očigledan poku&scaron;aj dezinformisanja javnosti, kao i diskreditacije institucija sistema.
Ministarstvo koristi ovu priliku da jasno i nedvosmisleno istakne da je gospođa Damjanović razrije&scaron;ena dužnosti isključivo zbog isteka četvorogodi&scaron;njeg mandata, u potpunosti u skladu sa zakonom. Rje&scaron;enje o razrje&scaron;enju donijela je Vlada Crne Gore na sjednici održanoj 30. oktobra 2025. godine, na osnovu člana 47 stav 1 Zakona o kulturi (&bdquo;Službeni list CG&ldquo;, br. 49/08, 16/11, 40/11 i 38/12).
Ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović, postupila je u skladu sa svojim zakonskim ovla&scaron;ćenjima i odgovornostima, predloživ&scaron;i Vladi da na mjesto poslovnog direktora Muzičkog centra imenuje Vučica Ćetkovića, čije iskustvo, stručnost i integritet mogu doprinijeti unapređenju rada ove važne institucije kulture i o tome obavijestila gospođu Damjanović.
Vlada je na sjednici održanoj 30. oktobra ove godine donijela Rje&scaron;enje o imenovanju poslovnog direktora Javne ustanove Muzički centar Crne Gore i imenovala Vučića Ćetkovića, diplomiranog ekonomistu, uz po&scaron;tovanje nadležnosti svih organa koji učestvuju u procesu imenovanja, onako kako zakonom i pripada i Ministarstvu i Vladi Crne Gore.
Podsjećamo javnost da je gospođa Damjanović, biv&scaron;a poslovna direktorica, započela svoj mandat 2022. godine u vrijeme madata 42. Vlade Crne Gore i da je nesmetano nastavila da obavlja dužnosti direktorice i u 44. Vladi, sve do isteka mandata, odnosno do isteka vremena na koji je imenovana za vr&scaron;enje dužnosti.
Svi pojedinačni navodi koje je gospođa Damjanović iznijela u javnost krajnje su neprimjereni, netačni i zlonamjerni, te ih Ministarstvo sa indignacijom odbacuje.
Ministarstvo kulture i medija izražava iznenađenje tonom i načinom javne komunikacije biv&scaron;e direktorice, ali podsjeća da svako bira svoj način obraćanja javnosti.
Ministarstvo će, kao i do sada, nastaviti da postupa isključivo u skladu sa zakonom, uz puno postovanje svih profesionalnih standarda i institucija sistema.
Ministarstvo kulture i medija, na čelu sa ministarkom i zaposlenima, stoji u potpunosti na raspolaganju svim nadležnim organima za eventualno preispitivanje zakonitosti svog rada. Podsjećamo javnost da o zakonitosti i transparentnosti poslovanja ovog Ministarstva najbolje svjedoči nedavno objavljeni izvje&scaron;taj Državne revizorske institucije o radu ovog organa."

Ministarstvo: Damjanović razrješena u skladu sa zakonom, njeni navodi su neprimjereni, netačni i zlonamjerni

REAGOVANJE

Damjanović: Vlada ćuti pred nezakonitim radnjama u resoru kulture, morala sam da odolijevam ucjenjivačkim sklonostima ministarke Vujović

"MOJI REZULTATI OSTVARENI NE ZNAČE NIŠTA"

Nik&scaron;ić je Evropska prijestonica kulture za 2030, odlučeno je danas u Briselu.
Odluku je saop&scaron;tio žiri Evropske komisije na svečanosti u Kući evropske istorije u Briselu, nakon finalne prezentacije u kojoj su se takmičili Nik&scaron;ić i ukrajinski Lavov.
Ministarka kulture Tamara Vujović kazala je da je to izuzetno priznanje za crnogorsku kulturu, stvarala&scaron;tvo i evropske vrijednosti koje ba&scaron;tini, ali i za loklanu snagu.
Vujović je čestitala građanima Nik&scaron;ića i cijele Crne Gore na, kako je navela, istorijskom uspjehu.
&bdquo;Nik&scaron;ić je danas postao simbol uspjeha, zajedni&scaron;tva i kulturne zrelosti Crne Gore. Titula Evropske prijestonice kulture potvrđuje da na&scaron; kulturni potencijal, identitet i kreativnost mogu stajati rame uz rame sa najboljima u Evropi", rekla je Vujović.
Prema njenim riječima, to je priznanje radu i viziji svih koji su vjerovali da kultura može biti temelj razvoja, dijaloga i dru&scaron;tvene kohezije.
Vujović je istakla da će Ministarstvo kulture i medija, zajedno sa lokalnom samoupravom i partnerima iz zemlje i inostranstva, posvećeno raditi na realizaciji programa koji će Nik&scaron;ić pozicionirati kao evropski centar savremenog stvarala&scaron;tva, kulturne saradnje i inovacija.
&bdquo;Ova titula donosi novu energiju i obavezu da pokažemo da Crna Gora ima snagu da kroz kulturu povezuje ljude, podstiče razvoj i gradi mostove prema budućnosti. Nik&scaron;ić će 2030. godine biti grad umjetnosti, ideja i susreta&ldquo;, rekla je Vujović, prenosi agencija Mina.
Iz Ministarstva kulture i medija zahvalili su svima koji su doprinijeli tom uspjehu, timu koji je kreirao aplikaciju, umjetnicima, kulturnim institucijama, civilnom sektoru i međunarodnim partnerima.
"Ovaj istorijski rezultat predstavlja potvrdu da je Crna Gora spremna da kulturu postavi u sredi&scaron;te svog evropskog puta i razvoja zajednice zasnovane na stvarala&scaron;tvu i otvorenosti", kaže se u saop&scaron;tenju.