SUBOTA
7. DECEMBAR 2024.
Vrijeme
Podgorica
°C
+
Najbolje iz Crne Gore
DOKTORAND PRAVA NA UNIVERZITETU U BEČU O OBRAZOVNOM SISTEMU U CRNOJ GORI
"Ne treba odbacivati potencijal naših mladih i preuzimati vrijednosti samo jer su sa Zapada"
Autor: Jelena Ćetković
22.12.2023 05:58h
22.12.2023 05:58h
Foto: Privatna arhiva
Nedostatak sredstava (ne nužno finansijskih, već prvenstveno intelektualnih, u smislu nedostatka humanog potencijala) za donošenje neophodnih odluka: poltronsko- kolonijalno preuzimanje određenih stvari koje su plasirane kao jako kvalitetne, jer su „tobož“ preuzete sa Zapada, odbacivanje sopstvenih prednosti i potencijala naših mladih - to su sve nedostaci obrazovnog sistema u Crnoj Gori kroz prizmu našeg sagovornika Janka Paunovića, doktoranda prava na Univerzitetu u Beču i istraživača na Institutu za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju.
A potencijala kod mladih, kako smatra, ima na pretek.
„Ako već recipiramo Zapad, onda treba da počnemo od Harvarda i intelektualnih krugova. Protiv te recepcije nemam ništa protiv. Naprotiv. Ali imam protiv sujete koja postoji kod određenih generacija, naročito starijih, nedostatak kritike prema sopstvenom radu, internacionalizaciji, u smislu, ne kolonijalnom lomljenju kičme, već upoznavanja i sticanja poznanstva sa ljudima iz vanka“, ističe sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore".
Paunović je na doktorskim studijama u Beču od januara prošle godine, a tema doktorata je "Pravo miraza u kotorskom Statutu", pisanom u Veneciji 1616.
Ustupljena fotografija; Arhiva Janka Paunovića
„Kao pravnika i nekoga ko dolazi iz Crne Gore interesovala me skoro svaka tema, koja ima veze sa Crnom Gorom- ne pretjerujem kada to kažem. Tema kotorskog Statuta, kao jednog od najvećih spomenika pravne istorije (ne jedinog) svakako da je bila u mom fokusu, jer sam iz Boke kotorske. Materijal kotorskog Statuta preštamapan je 2009, a riječ je o jednom velikom projektu kao što je Državni arhiv Crne Gore".
Iako je pisano već dosta na tu temu, kako od istoričara, pravnih istoričara, ali i istoričara umjetnosti, Paunović je, kako ističe, htio da da svoje viđenje i prikaz o nekim nerasvjetljenim momentima naše (pravne) istorije.
"Materijal je digitalizovan i to radom zaslužnih ljudi, koje ovom prilikom neću nabrajati, jer ih je mnogo. Generalno je kod nas pohranjeno dosta materijala, a koji istraživaču imaju priliku da obrađuju. Skrenuo bih pažnju ne samo na kotorski arhiv, već i na hercegnovski arhiv, naročito kada je riječ od periodu austrijskog vladanja/okupacije Boke kotorske“, napominje Paunović.
Ustupljene fotografije; Arhiva Janka Paunovića
Priliku da se upozna sa akademskim svijetom na sveobuhvatan način pružili su mu, kaže, genijalci- profesori Tomas Simon i Sima Avramović. Tada i biva zainteresovan pričom o Valtazaru Bogišiću i to malo više od uobičajenih floskula „što se grbo rodi ni vrijeme ne ispravi“.
„Zagolican tom temom, nastavio sam da razmišljam o mogućem doktoratu, zatim dobio preporuke od pomenutih profesora i onda sam čekao svoju priliku. Nakon dolazak mentora prof. Rodrigueza u Beč na Katedru za rimsko pravo prijavio sam se za posao, na kraju ga i dobio“.
Foto: Privatna arhiva
Paunović nije dobitnik nijedne stipendije, već je, kako nam kroz osmjeh kaže, do završetka master studija (koje nijesu reformisane bolonjskim sistemom u Beču) jedino bio dobitnik familijarne stipendije oca i majke.
„Izazovi su svakojaki, najviše ekonomski, jer nemaju svi tu priliku da odu u inostranstvo, da dobiju neko bolje obrazovanje, a koje je uvijek više plod samostalnog interesovanja (podjednako ima dobrih naučnika i kod nas, ali i u drugim djelovima svijeta). Od velikog značaja za mene je bilo okruženje – uz dužno poštovanje prema svima, okruženje ima ogroman uticaj, naročito u ranih fazama obrazovanja, ali i sistem koji treba da izvuče najviše iz čovjeka. Ponavljam, imao sam sreću i privilegiju da me ima ko isfinansirati.
Naravno, radio sam i neko vrijeme na studentskim poslovima, držao časove tenisa (bilo je i drugara, koji su se samostalno finansirali od početka, njima kapa dolje). Tako da kada govorimo o studiranju van granica Crne Gore finansijski izazovi su definitivno u prvom planu, a prilagođavanje novoj sredini i ostali fenomeni su od sekundarnog značaja“- iskustvo je Paunovića.
Priznaje i da je odluku o školovanju u inostranstvu donio bez nekog dubljeg razloga.
„Bilo je više preporuka i nagovaranje moje prijateljice iz Gimnazije iz Beograda. Učio sam njemački od osnovne škole, što je svakako doprinijelo odluci da studiram u Beču, kao i sami uslovi za studiranje koji su bili povoljni.Na primjer bilo je 18 eura po semestru- u vidu ratne oštete koja je trajala do 2014, onda 382 eura po semestru, sada je 750 po semestru“, priča nam Paunović.
Foto: Privatna arhiva
Od neprocjenjive važnosti je, ne krije, to sopstveno priznanje da je u određenim momentima uspio da ostvari nešto, što je u pojedinim trenucima, možda, prevazilazilo njegove intelektualne kapacitete.
U razgovoru za Dnevno ne spori i da nedostaje prostora da se najbolji kadar koji imamo ostvari baš tu, u Crnoj Gori.
„Da fali prostora da se ti ljudi ostvare, zaista, fali. Ovom prilikom želim da istaknem i sljedeće: ne mislim da smo mi nužno bolji ili pametniji ili obrazovaniji, činjenicom da smo otišli iz Crne Gore (privremeno). Radi se samo o poboljšanju uslova, jer jedino kroz određenu kritiku rada i saradnju sa drugim ljudima dolazimo i napredujemo. To je jedan zajednički poduhvat, treba omogućiti ljudima da dobiju to, pogotovo onima koji to u svakom smislu zaslužuju, pošto neka viša instanca namjerno nam ostavlja prostor da ga popravljamo, moramo ga popravljati ljudskim djelovanjem“, smatra naš sagovornik.
O planovima, bar onim dugoročnim, Paunović ne želi da govori, jer je, kako kaže, naučio neke životne lekcije.
„Pravio sam neke planove, razmišljao o njima, nijesu se ostvarili. Sad više ne planiram, više sam fokusiran na svakodnevicu. Volio bih da u Crnoj Gori dobijem šansu kada je riječ o profesuri, ali, svakako i mogućnosti da dio godine provodim u inostranstvu sa mentorima i prijateljima iz inostranstva, naročito na engleskom govornom području“.
Foto: Privatna arhiva
Zasad nije bilo inicijativa iz Crne Gore da istraživač sa Instituta za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju u Beču svojim znanjem doprinese realizaciji nekog projekata u domovini.
„Jedino je bilo iz Beograda, i to inicijativa povodom sastavljanja njemačko-srpskog pravnog rječnika. Volio bih da taj projekat ostvarimo u Crnoj Gori (njemačko-crnogorski pravni rječnik), kao i neke druge projekte".
U želji da će naš sljedeći razgovor sa Jankom Paunovićem biti u Crnoj Gori, ovaj intervju zaključujemo porukom iz Beča, ili možda životnim "pravilom" kojim se vodi naš sagovornik: ne potcijenjujte se, ali se nemojte ni precijeniti.
"Zapravo, ne bih da upadam u nekakav kliše, više bih volio da budem realan, kao što sam smatram i u životu. Jednostavno je: ono što mislite da volite, radite najbolje što možete i uspjeh će doći. Zasigurno.
Uz to neka bude mjera, zlatna sredina, ispunjenost na svim životnim poljima, prije svega familijarno i kroz prijatelje. Osoba koja se ostvari profesionalno i familijarno, ne može biti nezadovoljna“.
Poslednji komentari (0)
Svi komentari