Vrlo sam skeptičan da ćemo naredne godine imati otvorene liste, jer je upitno i da li ćemo, u tehničkom smislu, moći da sprovedemo izbore kakve poznajemo - to je u intervjuu za Pobjedu kazao Damir Suljević, član Državne izborne komisije i građanski aktivista, komentarišući sve ono što Crnu Goru i njene građane očekuje do sredine 2027. godine, kada će – izvjesno – biti održani lokalni izbori u jednom danu. Kako je dodao, bez učešća nezavisnih kandidata, „otvorene liste bi bile samo formalna promjena, bez suštinskog efekta na demokratizaciju izbornog procesa“.

Smatra da je izvjesno da će izbori za lokalne parlamente biti održani istog dana kada i parlamentarni, a sve to ćemo dočekati „sa nizom ozbiljnih i dugotrajnih problema“. Prije svega, izborno zakonodavstvo i dalje nije reformisano, nije izabrana Centralna izborna komisija (CIK), niti kompletiran Ustavni sud.

“ Istovremeno, birački spiskovi ostaju nesređeni, uz realan rizik da bi njihovo eventualno sređivanje u narednom periodu moglo biti selektivno i politički motivisano... Poseban sloj kompleksnosti predstavlja i činjenica da će izbori 2027. godine biti svojevrsni test otpornosti Crne Gore na spoljne uticaje, koji su i ranije bili prisutni u različitim formama”, istakao je Suljević.

Sagovornik Pobjede smatra opravdanim što je Agencija za sprečavanje korupcije već objavila smjernice odnosno „pravila ponašanja“ tokom kampanja za učesnike u izbornim procesima naredne godine.

“Međutim, suštinsko pitanje nije u normativnom okviru, već u njegovoj primjeni. U crnogorskom kontekstu, norma bez efikasne i dosljedne sankcije, najčešće ostaje mrtvo slovo na papiru... Drugim riječima, problem nikada nije bio u nedostatku pravila, već u nedostatku njihove primjene”, naveo je on.

Iako izbori mogu izgledati daleko, vremena je veoma malo za sve ono što treba uraditi. Suljević ukazuje da će glavni izazov biti „edukacija svih aktera uključenih u izborni proces - od birača, preko biračkih odbora, do opštinskih izbornih komisija“.

“Iskustva iz država Evropske unije pokazuju da je upravo taj početni period prilagođavanja najosjetljiviji. U zemljama poput Hrvatske ili Slovenije, gdje postoje preferencijalni modeli glasanja, bilo je potrebno više izbornih ciklusa da se birači u potpunosti naviknu na način glasanja, a institucije uspostave efikasne procedure za brojanje i obradu glasova”, kazao je Suljević.

Kako je istakao, „implementacija otvorenih lista nije samo normativna promjena, već duboka transformacija izbornog procesa, koja podrazumijeva dugotrajan period pripreme, testiranja i postepenog prilagođavanja svih učesnika“.

Osvrćući se na aktuelnu poziciju Državne izborne komisije (DIK), on je podsjetio kako ta institucija „nije izgubila legitimitet“.

“Problem je nastao zato što je DIK ostao bez predsjednika, koji je jedini ovlašćen za sazivanje sjednica, a da pritom ne postoji zakonska pretpostavka da neko drugi vrši poslove iz njegove nadležnosti. Da situacija nije takva, ne bi postojao ni toliki pritisak da se izabere CIK, jer bi DIK, u slučaju nužde, imao pun legitimitet da sprovede i izbore naredne godine”, zaključio je on u intervjuu za Pobjedu.

Pred Crnom Gorom su vrlo veliki izazovi u narednih 15 mjeseci, kada je riječ o izbornom procesu. Koliko su država i njeni ključni organi spremni za (najmanje jedan) izborni ciklus?

Suljević: Crnu Goru iduće godine očekuju i opšti lokalni, i parlamentarni izbori, a vrlo je izvjesno da će oni biti održani istog dana. Te izborne cikluse dočekujemo sa nizom ozbiljnih i dugotrajnih problema.

Prije svega, izborno zakonodavstvo i dalje nije reformisano. Iako su prošle godine usvojene određene izmjene, one predstavljaju tek vrh ledenog brijega, jer je osnovni zakonski okvir star gotovo tri decenije i opterećen brojnim manjkavostima koje su se pokazivale svakom novom primjenom zakona.

Dodatni problem je izostanak implementacije i tih parcijalnih reformi od prošle godine. Ni nakon više pokušaja nije izabrana Centralna izborna komisija (CIK), koja bi trebalo da donese nove podzakonske akte i imenuje opštinske izborne komisije.

Uz to, CIK će se suočiti i sa nedostatkom kadrovskih i prostornih kapaciteta zbog proširenih nadležnosti, uz nedovoljno vremena da te nedostatke pokrije. Institucionalna slika dodatno je opterećena činjenicom da Ustavni sud još nije kompletiran, iako on kao posljednja instanca ima ključnu ulogu u rješavanju izbornih sporova. Istovremeno, birački spiskovi ostaju nesređeni, uz realan rizik da bi njihovo eventualno sređivanje u narednom periodu moglo biti selektivno i politički motivisano.

Poseban sloj kompleksnosti predstavlja i činjenica da će izbori 2027. godine biti svojevrsni test otpornosti Crne Gore na spoljne uticaje, koji su i ranije bili prisutni u različitim formama. U tom smislu, ti izbori neće biti važni samo u političkom smislu, već i kao demonstracija institucionalne zrelosti države i njene sposobnosti da zaštiti sopstveni demokratski proces. Eventualna kompromitacija izbornog procesa imala bi šire posljedice, uključujući i negativan uticaj na percepciju Crne Gore kao buduće članice EU.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) već je sastavila listu ključnih smjernica za sve koji će na bilo koji način biti uključeni u predizborne aktivnosti? Da li smatrate da to zaista može pomoći da se smanji široki dijapazon zloupotreba koje se praktikuju decenijama?

Suljević: ASK je kroz ove smjernice pokušala da preciznije definiše pravila ponašanja tokom kampanje, od razdvajanja javne funkcije i političke aktivnosti, do zabrane korišćenja državnih resursa i kontrole zapošljavanja i socijalnih davanja u izbornom periodu. Međutim, suštinsko pitanje nije u normativnom okviru, već u njegovoj primjeni. U crnogorskom kontekstu, norma bez efikasne i dosljedne sankcije, najčešće ostaje mrtvo slovo na papiru. To smo vidjeli i u prethodnim izbornim ciklusima gdje su pravila postojala, ali nijesu bila praćena adekvatnim institucionalnim odgovorom.

Ove smjernice mogu imati određeni preventivni i edukativni efekat, posebno u dijelu jasnijeg definisanja (ne)dozvoljenog ponašanja. Ipak, bez vidljive spremnosti institucija da sankcionišu zloupotrebe, uključujući i one na najvišem nivou, teško je očekivati da će same po sebi značajno suziti prostor za prakse koje se ponavljaju decenijama. Drugim riječima, problem nikada nije bio u nedostatku pravila, već u nedostatku njihove primjene.

Iako još nije u potpunosti poznat model otvorenih lista koji bi mogao biti korišćen prvenstveno za lokalne izbore u jednom danu 13. juna 2027. godine, da li postoje određene smjernice ili preduslovi koji će morati da budu ispoštovani?

Suljević: Vrlo sam skeptičan da će se desiti da naredne godine imamo otvorene liste, jer je upitno i da li ćemo, u tehničkom smislu, moći da sprovedemo izbore kakve poznajemo. Zakonska rješenja koja su predložena od strane DPS-a, kasnije i od strane GP URA, iako uvode institut otvorenih lista, nijesu sistemski regulisala implementaciju istih, jer bi se u izmjenu Zakona o izboru odbornika i poslanika, ali i drugih zakona, moralo ući puno šire od onoga što su njihovi prijedlozi. Modeli koje su predložili razlikuju se u pogledu broja preferencijalnih glasova, ali i u tome što se predloženim izmjenama od strane GP URA uvodi manjinski prag za predstavnike romske manjine.

Vjerujem da je dobro što partije pokazuju spremnost za takve inicijative, ali ostaje teza da prijedlozi svih rješenja za koja je potreban širok konsenzus unutar Skupštine ne mogu dolaziti iz partijskih prostorija, već se moraju dogovarati u okviru samog parlamenta, kako bi ih mogla ispratiti i potrebna većina. Za sada, u odnosu na te prijedloge ne postoji potrebna većina, i ukoliko se partije koje su ih predložile ne angažuju da tu većinu osiguraju, oni će ostati samo na inicijativi.

Ipak, ako se zaista želi postići puni smisao otvorenih lista, što je između ostalog i razbijanje čvrste partijske strukture, mora biti omogućeno i učešće nezavisnih kandidata na izborima, uz zadovoljavanje određenih kriterijuma. Bez toga, otvorene liste bi bile samo formalna promjena, bez suštinskog efekta na demokratizaciju izbornog procesa.

S obzirom na iskustva iz regiona, ali i zemalja EU, pripreme za izbore sa otvorenim listama obično su veoma zahtjevne i za administraciju, i za građane. Što će predstavljati glavni izazov?

Suljević: Glavni izazov bi, prije svega, predstavljala edukacija svih aktera uključenih u izborni proces - od birača, preko biračkih odbora, do opštinskih izbornih komisija. Otvorene liste su suštinski drugačiji model u odnosu na ono na što su birači u Crnoj Gori navikli, jer više ne glasaju samo za listu, već i za konkretne kandidate unutar nje. To zahtijeva jasno razumijevanje načina glasanja, kako bi se izbjegao veliki broj nevažećih listića, što je čest problem u državama koje prvi put uvode ovakav sistem.

Iskustva iz država Evropske unije pokazuju da je upravo taj početni period prilagođavanja najosjetljiviji. U zemljama poput Hrvatske ili Slovenije, gdje postoje preferencijalni modeli glasanja, bilo je potrebno više izbornih ciklusa da se birači u potpunosti naviknu na način glasanja, a institucije uspostave efikasne procedure za brojanje i obradu glasova.

Poseban izazov bio bi rad biračkih odbora, koji bi morali da prođu ozbiljnu obuku za pravilno evidentiranje i brojanje preferencijalnih glasova. Za razliku od sadašnjeg sistema, gdje je brojanje relativno jednostavno, otvorene liste uvode dodatni sloj složenosti, jer se ne broje samo glasovi za liste, već i glasovi među kandidatima, što značajno produžava proces i povećava prostor za greške.

Na nivou opštinskih izbornih komisija i centralne komisije, izazov bi bio u obradi rezultata. U sistemu bez adekvatne tehničke podrške, to može trajati znatno duže i otvoriti dodatni prostor za prigovore i sporove. Pojedine države EU su taj problem ublažile uvođenjem naprednih tehnoloških rješenja za skeniranje i automatsko brojanje glasova, ali takva rješenja zahtijevaju značajna ulaganja, vrijeme i visok nivo institucionalnog povjerenja.

Upravo zato, implementacija otvorenih lista nije samo normativna promjena, već duboka transformacija izbornog procesa, koja podrazumijeva dugotrajan period pripreme, testiranja i postepenog prilagođavanja svih učesnika.

Ni nakon tri pokušaja, Centralna izborna komisija nije formirana, a pritom je njena prethodnica Državna izborna komisija izgubila legitimitet. Što znači propuštanje svih tih rokova i da li bi to moglo da nas uspori u pregovorima sa EU?

Suljević: Ne bih se saglasio sa tim da je Državna izborna komisija (DIK) izgubila legitimitet, jer je ona izabrana u skladu sa ranijim zakonskim rješenjima i kao takva trebalo je, shodno zakonu, da nastavi da vrši svoju funkciju sve do izbora CIK-a. Problem je nastao zato što je DIK ostao bez predsjednika, koji je jedini ovlašćen za sazivanje sjednica, a da pritom ne postoji zakonska pretpostavka da neko drugi vrši poslove iz njegove nadležnosti. Da situacija nije takva, ne bi postojao ni toliki pritisak da se izabere CIK, jer bi DIK, u slučaju nužde, imao pun legitimitet da sprovede i izbore naredne godine.

Izbor CIK-a se, sa druge strane, i dalje se ne nazire. Kandidati su tokom ova tri konkursa bili mahom isti. Tokom prethodna dva konkursa nijedan kandidat nije zadovoljio neophodne uslove za predsjednika, pa se nije ni ulazilo u ocjenu kandidata za članove. Na taj način ostavljen je prostor za očekivanje da će neko od prijavljenih kandidata možda ispuniti uslove za člana kada dođe do ocjene istih.

Kako se sada, treći put desilo da je Komisija za izbor CIK-a došla do konsenzusa o izboru Boška Nenezića za predsjednika, a da nijedan od kandidata za članove nije ispunio neophodne uslove, postalo je jasno da sva ta imena - osim Nenezića - više nijesu na stolu, te da se, uz iskrene namjere Komisije da za funkcije predloži najbolje, to u ovom formatu neće desiti. Moguće je da su izmjenama zakona od prošle godine ti kriterijumi postavljeni prezahtjevno za naše prilike, s obzirom na to da Crnoj Gori nedostaje pravnika koji su profilisani u oblasti izbora, a koji nemaju partijski legat. Iskustvo u toj oblasti, ako isključimo službu DIK-a, moglo se u prethodnom periodu sticati uglavnom kroz političke partije ili nevladin sektor, a bilo kakva veza kandidata sa političkim partijama predstavlja eliminacioni faktor.

Nadam se da su rezultati posljednjeg konkursa bili alarm za Skupštinu i da se već razmišlja o alternativnim rješenjima, ili izmjeni zakonskih uslova za članove CIK-a, ili deblokade DIK-a kroz ovlašćivanje nekog od članova da saziva sjednice.

Kada je riječ o pregovorima sa EU, ovakvi zastoji sami po sebi ne moraju automatski značiti usporavanje procesa, ali svakako utiču na ukupnu sliku funkcionalnosti institucija i vladavine prava. EU ne posmatra samo normativni okvir, već i sposobnost države da obezbijedi stabilne i operativne institucije, posebno u oblastima koje su direktno povezane sa izbornim procesom i demokratskim standardima. Ovo pitanje samo po sebi vjerovatno neće usporiti pregovore, ali u zbiru sa drugim problemima može doprinijeti negativnoj percepciji napretka Crne Gore.

NSD i DNP korak ispred svih, opozicija u defanzivi

Koliko su partije i politički aktivne grupe građana spremne za predstojeće izbore?

Suljević: Od političkih partija, naredne izbore najspremnije dočekuju Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića i Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića. U susret predstojećim izborima, partija Mandića je vrlo odlučna da sebe profiliše kao modernu evropsku desnicu, a njega kao lidera kojeg bi i međunarodni partneri mogli lakše „svariti“. To je vidljivo i kroz jačanje odnosa Mandića sa Izraelom i SAD-om. Tokom prethodnog perioda, NSD je apsorbovala sve sitnije političke partije na prosrpskom političkom spektru, čisteći teren za DNP.

Kroz strateški raskol Demokratskog fronta (DF) na dva fronta, krenulo se u ofanzivu na birače Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića i Demokrata Alekse Bečića, gdje se NSD pozicionirala kao stabilan dio većine, a DNP kao opoziciona partija koja će odatle moći da šalje sve one poruke koje NSD ne može upućivati sa pozicije vlasti. Sva šteta koju DNP iz opozicionih klupa nanese vlasti, ići će direktno u njihovu i u korist NSD-a. Problem Mandiću i Kneževiću može napraviti jedino najavljeno učešće predsjednika opštine Budva Nikole Jovanovića na narednim parlamentarnim izborima, koji je na političkoj sceni već zauzeo poziciju savremenog lidera Srba, koju Mandić pokušava da izbori za sebe.

Kod drugih političkih partija nije bilo značajnog strateškog repozicioniranja, ali se promijenio ili će se promijeniti arsenal političkih poruka sa kojima izlaze pred birače. Kao najveća partija unutar većine, PES svoju kampanju za naredne izbore neće, kao prethodnih godina, moći bazirati isključivo na ekonomskim i socijalnim reformama, jer, osim što je malo toga novog što mogu obećati, građani su svjesni da ni prethodna obećanja nijesu ispunjena do kraja.

Za očekivati je da će kampanju bazirati na uspjehu na polju eurointegracija, kao i na realizaciji novih infrastrukturnih projekata. Najveći politički neprijatelj PES-u je on sam sebi, što se vidi kroz preoptimistične prognoze koje stavlja ispred sebe. Takav je, na primjer, bio slučaj i sa najavom zatvaranja svih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom (EU) do kraja godine, što je već jasno da se neće desiti.

U prevodu, da su obećavali manje, mogli su sva nadmašena očekivanja predstavljati kao dodatan uspjeh, a ne ispaštati zbog neispunjenja visoko postavljenih ciljeva.

Demokrate Alekse Bečića, koje su svoje političko djelovanje mahom vezivale za borbu protiv kriminala, bez nekih alternativnih pravaca, na narednim izborima će, zbog brojnih propusta u bezbjednosnom sektoru, morati da progutaju gorku pilulu, u nadi da će i njihovi birači zažmuriti na jedno oko. U takvim okolnostima, njihov ključni adut ostaje snažna i razgranata partijska infrastruktura.

Svoj rezultat na narednim izborima Bošnjačka stranka Ervina Ibrahimovića će u najvećoj mjeri temeljiti na efektima partijskog zapošljavanja, ali i na razvijanju odnosa sa dijasporom, koja je ranije bila privrženija DPS-u. Pozicija BS-a nije značajno ugrožena od strane drugih partija koje predstavljaju bošnjačku manjinu.

Kada je riječ o opoziciji, ona u međuvremenu nije uspjela da se konsoliduje, a političko djelovanje im se svelo na defanzivu, bez bilo kakve nove strategije ili širenja koalicionog potencijala, zbog čega i nije realno očekivati da će naredni izbori donijeti veće promjene u parlamentarnoj većini.

Zanimljivo je da bi evropske integracije, iako formalno ostaju jedna od centralnih tema, u ovom izbornom ciklusu mogle imati drugačiju ulogu nego ranije. Kako se proces približava završnici, a podrška članstvu ostaje deklarativno visoka među gotovo svim političkim akterima, postavlja se pitanje da li ta tema više uopšte ima kapacitet da donosi političku prednost i glasove.

Birački spiskovi nijesu posao od jednog dana ili godine, već dugotrajan proces

Koliko smo daleko od izbora po evropskim standardima, kako u kontroli biračkih spiskova, tako i u izlaznim anketama i brojanju rezultata?

Suljević: Nažalost, još smo prilično daleko od standarda koji se primjenjuju u većini država Evropske unije. Dok u Crnoj Gori i dalje razgovaramo o elementarnim uslovima za sprovođenje izbornog procesa, u drugim državama fokus je već pomjeren ka unapređenju integriteta izbora kroz brojne kontrolne mehanizme i savremena tehnička rješenja.

Birački spiskovi nijesu posao od jednog dana ili jedne godine, već dugotrajan proces, kojem se još nije ozbiljno pristupilo. Za njihovo sređivanje potrebna je jasna politička volja i dosljedan institucionalni pristup, bez selektivnosti. Već kada se uporede rezultati popisa stanovništva sa brojem upisanih birača, uočava se značajna disproporcija, što je najbolji indikator problema koji postoji.

Kada je riječ o izvještavanju o izlaznosti i rezultatima, to bi u uređenim sistemima trebalo da bude primarno nadležnost krovnog izbornog tijela - DIK-a, odnosno budućeg CIK-a.

U takvim sistemima, podaci se objavljuju centralizovano, u realnom vremenu i uz visok stepen preciznosti. Međutim, u Crnoj Gori taj posao u najvećoj mjeri još obavljaju nevladine organizacije na osnovu uzorka, ili čak političke partije, što ostavlja prostor za različite interpretacije i dodatno komplikuje percepciju regularnosti izbora.

Problem nije samo u pojedinačnim segmentima izbornog procesa, već u odsustvu zaokruženog i pouzdanog sistema koji bi garantovao potpunu transparentnost i tačnost svih faza izbora.