Slučaj ispisivanja grafita na zgradi Ambasade Bosne i Hercegovine u Podgorici, kojima se veliča Srebrenica i Ratko Mladić je posljedica višegodišnje, slobodno možemo reći decenijske radikalizacije i fašizacije crnogorskog društva, koja svoju kulminaciju doživljava u prethodnih četiri ili pet godina, kaže za Antenu M politički analitičar Danilo Kalezić.

"Dakle, vrlo intenzivno od trenutka kad je ta politika, odnosno od kad su sljedbenici i promoteri te politike osvojili vlast 2020.

I sad, mi kad hoćemo da tražimo uzroke za takve grafite, odnosno za takvu eksplikaciju mržnje treba da pođemo od korijena vlasti. U Crnoj Gori trenutno vlast vrše ljudi koji su uz neke nijanse, uz neke fasade, koje oni o sebi grade, zapravo vrlo radikalni, vrlo, rekao bih, agresivni promoteri te vrste nacionalizma. Neki od njih su naučili da što zbog pritiska sa strane, što zbog tzv. institucionalizacije, da to prikrivaju, ali većina njih pripada toj ideologiji i onda kad se to normalizuje, a normalizovano je što zbog djelovanja vlasti, što zbog manjka akcije, odnosno manjka aktivnog otpora opozicije, i onda neko uzme za shodno da na taj način iskaže političku misao, odnosno iskaže političku poruku”, navodi Kalezić.

Upitan da li nas, s obzirom na to da reakcije nijesu stigle sa najviših državnih adresa (predsjednik države, predsjednik Skupštine, ni premijer, nijesu se oglasili), izostanak osude od uticajnih funkcionera i političara vodi ka situacijama koje mogu biti ozbiljnije od ispisivanja grafita, Kalezić kaže:

“Pa, ne znam da li je možda i bolje što nijesu, jer da jesu to bi bilo neiskreno. Pošto su neki od njih vrlo javno, kada govorimo o konkretnom događaju, vrlo javno negirali genocid u Srebrenici, govorim o predsjedniku Skupštine. Prema tome je bolje i što nijesu, jer oni su eksponenti te politike. Tu politiku u Crnoj Gori vode i vodili su, kao što je to bilo i za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije, Crkva Srbije i obavještajna služba države Srbije”.

Ti isti akteri, dodaje, danas rovare Crnom Gorom i generišu atmosferu u kojoj je to moguće.

“Vidjeli ste da tzv. etnička mržnja koja se nagomilava u Crnoj Gori nije zanemarljiva. I najbolji primjer za to je, prije nekoliko sedmica, atmosfera linča prema turskim državljanima. Dakle, jedan događaj koji je insceniran, koji u sebi ima sve elemente tzv. false flag operacije, a u koji čak i nijesu bili uključeni turski državljani, to će se ispostaviti na kraju, ali je poslužilo kao povod da se ta vrsta mržnje oslobodi. I uvijek kada razmišljamo o crnogorskim problemima treba da imamo na umu da mržnja koju je izvršna vlast generisala i koju je stvorila, u svakom trenutku može da doživi svoju eksploziju”, upozorava analitičar.

Kalezić upitan ko je “pokupio kajmak” ili ko nas je dezinformisao kada je riječ o zaslugama što nas Francuska nije blokirala na putu ka Evropskoj uniji, kaže da je posrijedi tragikomična epizoda crnogorske diplomatije koja ne živi svoje zlatno doba.

“Ta vrsta pristupa diplomatiji gdje se vi takmičite i utrkujete ko će prije da objavi nešto u medijima i pokušavate da zloupotrijebite nešto što je predmet ozbiljne diplomatske aktivnosti, govori koliko su ti ljudi neozbiljni. Po logici stvari, kada govorimo u teoriji, predsjednik komunicira sa predsjednikom, a predsjednik vlade s predsjednikom vlade, što nije, međutim, uvijek praksa i slučaj. Ali ako sa dvije najozbiljnije adrese u ovoj državi imamo informacije koje su međusobno oprečne, to onda ne govori o tome koliko su oni ozbiljni, nego govori koliko je Crna Gora kao država banalizovana”, poručio je Kalezić.

Tada, ističe, postaje potpuno nebitno ko je komunicirao sa uvaženim predsjednikom Makronom.

“Ono što je važnije je da imamo u vidu, prvo okolnosti pod kojima je došlo do te blokade, i još važnije okolnosti koje su dovele do ukidanja blokade. Iz mog razumijevanja diplomatije, poznavanja te materije, vrlo teško je jednu takvu stvar riješiti u roku od 24 sata. Ko god je komunicirao i kakva god je komunikacija bila, to upućuje na nešto puno ozbiljnije u pogledu bilateralnih odnosa između Crne Gore i Francuske, puno ozbiljnije u dijelu aranžmana koji su obećavani ili koji su pravljeni ili koji će se napraviti, a o kojima javnost i dalje ne zna. Vraćamo se na početak priče da Crnom Gorom ne vladaju političari, ne vladaju ljudi koji razumiju politički proces, nego vladaju eksponenti dvije strukture”, zaključio je Kalezić.