Ako zaista želite što prije da uđete u Evropsku uniju, onda državni interesi moraju imati prednost nad partijskim, kaže ambasador Slovačke u Crnoj Gori Boris Gandel.

"Istovremeno, radite sve da se u društvo ne unosi nepotrebna napetost, a još manje neprijateljstvo.Fokusirajte se u potpunosti na pitanja koja su vezana za integraciju, usvajajte prvenstveno zakone koji su usklađeni sa evropskom legislativom, a rješavanje drugih pitanja, naročito onih koja dijele društvo i nijesu neophodna za završetak procesa ulaska zemlje u Uniju, ostavite za kasnije", navodi Gandel.

Ističe da mu je misija u Crnoj Gori bila najzanimljivije iskustvo od svih dosadašnjih diplomatskih misija u inostranstvu.

Koliko Vam je važna Crna Gora dokazali ste beskompromisnom borbom za očuvanje građanske države, poštovanjem naše slavne istorije i našeg identiteta, kao i otvorenim ukazivanjem na anomalije u našem društvu bez uljepšavanja. Koliko je bilo teško biti takav diplomata u Crnoj Gori u ovakvim vremenima?

GANDEL: Moje djelovanje u Crnoj Gori bilo je za mene nedvosmisleno najzanimljivije iskustvo od svih dosadašnjih diplomatskih misija u inostranstvu. Sreo sam se ovđe sa srdačnošću, sa ljudima vrlo slične mentalitetske bliskosti kao što je imamo mi, a politički je sve bilo izuzetno zanimljivo. Za vas novinare je uvijek interesantno kada se neđe nešto dešava i ima o čemu da se piše. Vrlo slično je i za nas diplomate, iako bih u vašem slučaju više pozdravio mir, razboritost i političku zrelost koja bi vodila ispunjenju strateških ciljeva u korist građana Crne Gore. Figurativno rečeno, veća politička „dosada“ bila bi veći dobitak za vašu zemlju. Znam da pri sadašnjem odnosu snaga u parlamentu, kao i u vezi sa aktivnostima drugih aktera na političkoj sceni, nije jednostavno ići direktno tim putem.

Uskoro mi se završava mandat i vraćam se u domovinu, ali želim se sigurno vratiti ovđe, potpuno svejedno da li poslovno, privatno, na odmor, kod prijatelja ili na neki drugi način, jer mi je Crna Gora prirasla srcu. Iskreno želim da se vratim u zemlju koja je građanska, multietnička, multivjerska, evroatlantska, i uzevši u obzir brojna dešavanja u proteklom periodu želim naglasiti – i antifašistička. Crna Gora je bila prva koja je ustala protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, postala je svijetli primjer za sve nas i izgrađena je na antifašističkim temeljima i vrijednostima. Zato neka je vječna upravo takva Crna Gora.

Crna Gora u Republici Slovačkoj od prvog dana ima pouzdanog partnera i prijatelja, na čiju podršku na evropskom putu računaju sve zemlje našeg regiona. Da li vidite Crnu Goru u EU do 2028?

GANDEL: Crna Gora je sebi postavila ulazak u EU 2028. godine kao svoj strateški spoljnopolitički cilj, koji jeste veoma ambiciozan, ali nije nerealan. Uspješno okončanje procesa podrazumjeva mnogo tehničkih detalja koje treba ispuniti, ali naravno riječ je i o političkom pitanju, koje na kraju može biti i komplikovanije od tehničkog dijela. Moja iskrena želja je da Crna Gora postane članica EU u što skorijem mogućem roku. Važno je u tom smislu i to što ostvarivanje tog cilja ima podršku i u redovima crnogorske opozicije, koja u parlamentu glasa za važne zakone.

U posljednjem periodu, međutim, možemo viđeti više otvorenih pitanja koja mogu ugroziti ostvarenje tog cilja. Jedno od njih je, na primjer, otpor mještana Botuna izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, što ljudski razumijem imajući u vidu njihova ranija iskustva sa izgradnjom obližnje fabrike aluminijuma, što se na kraju negativno odrazilo na kvalitet njihovog života i zdravlja. Ipak, izgradnja ovog postrojenja je danas neophodna za ulazak u EU i zatvaranje Poglavlja 27 – životna sredina i klimatske promjene. Želim da vjerujem da će nadležni zajedno sa mještanima Botuna brzo naći rješenje.

Istovremeno me zabrinjavaju određene tendencije koje imaju za cilj sticanje političkog uticaja u institucijama koje po zakonu ili u skladu sa evropskim pravilima moraju ostati nezavisne. Takva institucija je, na primjer, Centralna banka Crne Gore. Neophodno je takođe da zemlja ima funkcionalan Ustavni sud. Redovni parlamentarni izbori trebalo bi da se održe 2027. godine. Kada bih ja bio politički lider neke od vladajućih partija, sigurno bih učinio sve da zemlja zatvori sva poglavlja prema planu, dakle do kraja naredne godine, jer bi to za mene bili izuzetno vrijedni poeni pred izbore. Naravno, pod uslovom da samo deklarativno ne tvrdim kako želim ulazak u Uniju, a da mi je pravi cilj potpuno drugačiji.

Podrška crnogorskih građana integracijama pada. Možete li našim čitaocima objasniti sve benefite ulasaka u EU koje je Slovačka imala i još ima?

GANDEL: Tih benefita ima napretek. Mogao bih Vas zatrpati brojevima, koliko smo samo novca dobili za izgradnju infrastrukture, što smo sve uspjeli da podignemo i slično, što svakako nije zanemarljivo. Vi to najbolje možete uporediti na primjeru Slovenije i Hrvatske, sa kojima ste nekada bili dio Jugoslavije. Ljudi najviše cijene to što mogu putovati ne samo po zemljama EU samo sa ličnom kartom, već se i slobodno kretati kroz šengenski prostor, bez nepotrebnog čekanja na granicama. Mogu se lakše zaposliti u drugim državama članicama EU, zahvaljujući programu Erasmus imaju olakšane uslove za studiranje u inostranstvu, što se odnosi i na rad nastavnika i naučnika.

Time što se ne plaća carina na robu iz zemalja članica EU, ona je u prodavnicama i jeftinija. A mogao bih tako nabrajati i dalje. Na ovu temu urađeno je više studija. Razumijem da se ne mora svima dopadati članstvo u EU. Ali ja mogu, na osnovu iskustva Slovačke, reći jednu stvar – Unija nije idealna, jer ništa idealno ne postoji, ali je svakako najbolji model zajedničkog života država članica koji danas imamo i koji se isplati.

Kako ocjenjujete odnose dvije države, da li dobre političke odnose prati i adekvatna ekonomska saradnja?

GANDEL: To je pitanje sa kojim se susrijećem prilično često i koje me najviše brine. Naši politički odnosi su zaista na veoma visokom nivou, što je potvrdila i ova godina, kada je Crnu Goru posjetio naš predsjednik Peter Pellegrini, a bila je to zaista uspješna posjeta sa vrlo plodonosnim razgovorima. Takođe me raduje što smo tokom mog mandata imali čak dvije predsjedničke posjete, u julu 2021. u Slovačkoj je boravio bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

Ove godine su bili i poslanici evropskog odbora našeg parlamenta, na čelu sa njegovim predsjednikom Janom Ferenčakom, u Bratislavu je došao potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, a u novembru očekujemo potpredsjednika Vlade za vanjske poslove i evropska pitanja Filipa Ivanovića. Peter Pellegrini je sa sobom poveo više od 30 privrednika, koji su se sastali sa crnogorskim partnerima na biznis forumu.

Rezultat takvih razgovora, naravno, ne dolazi odmah, ali na inteziviranju međusobnih trgovinsko-ekonomskih odnosa treba i dalje predano raditi i želim vjerovati da će sličan trud naposljetku biti nagrađen. To je štafeta koju predajem budućoj ambasadorki Slovačke u Crnoj Gori, gospođi Evi Ponomarenkovoj, veoma iskusnoj diplomatkinji, koja bi uskoro trebalo da doputuje u Podgoricu i vjerujem da će, polazeći od svojih dosadašnjih misija u inostranstvu, unijeti u ovu agendu novi svježi duh.

Izazovna je politička i sveukupna situacija u Crnoj Gori. Vlada je heterogena i čini se da ne zna kuda ide iako tvrde da su im integracije prioritet. Nacionalizam buja, a temelji građanskog društva su ozbiljno uzdrmani. Što bi bila Vaša poruku političkim elitama u Crnoj Gori?

GANDEL: To je prilično jednoznačno i proizilazi iz našeg integracionog iskustva – ako zaista želite što prije da uđete u EU, onda državni interesi moraju imati prednost nad partijskim. Istovremeno, radite sve da se u društvo ne unosi nepotrebna napetost, a još manje neprijateljstvo. Fokusirajte se u potpunosti na pitanja koja su vezana za integraciju, usvajajte prvenstveno zakone koji su usklađeni sa evropskom legislativom, a rješavanje drugih pitanja, naročito onih koja dijele društvo i nijesu neophodna za završetak procesa ulaska zemlje u Uniju, ostavite za kasniji period.

Kako komentarišete ogroman utucaj koji Srpska pravoslavna crkva ima na sve segmente društvenog i političkog života. Crna Gore je, bar na papiru, sekularna država?

GANDEL: Kao diplomata imam u svojim izjavama određene granice u kojima se mogu kretati, a Vi ste mi u tom smislu postavili veoma teško pitanje. Ipak, pokušaću da odgovorim u okviru mogućnosti. Crkvu doživljavam kao instituciju od koje očekujem da će se više baviti duhovnim, nego političkim pitanjima. U Crnoj Gori sam, međutim, češće svjedok suprotne tendencije. Više puta bio sam prisutan kada su potezi poglavara Srpske pravoslavne crkve izazvali sumnje kod građana zemlje, kao i kod istoričara koji rade na osnovu činjenica i dokaza. Tu bih stavio tačku i ne bih dalje razvijao temu.

Crna Gora je specifična po tome što nema svoju nacionalnu autokefalnu crkvu. Iz zakona proizilazi da u vašoj zemlji postoji sloboda vjeroispovjesti, pri čemu država nije vezana ni za jednu konkretnu crkvu. U Crnoj Gori nijedna religija niti vjerska zajednica nije „glavna“ niti „državna“. Na njenoj teritoriji žive ljudi različitih vjeroispovjesti, kao i ateisti.

U vašem Ustavu, takođe, piše da je Crna Gora nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Iz karaktera Ustava jasno proizilazi da je Crna Gora sekularna, multietnička i multifunkcionalna država. Ustav kao najviši zakon države, što se u prenesenom smislu može označiti i kao svojevrsno „sveto pismo“, moraju poštovati i građani i bilo koja institucija.

Slovačka i njena diplomatija zlatnim slovima upisane u crnogorsku istoriju

Što je na Vas ostavilo najjači utisak tokom višegodišnjeg mandata u Crnoj Gori? Kakve uspomene nosite?

GANDEL: Odavde nosim mnogo lijepih i dragocjenih uspomena, ostavljam brojne prijatelje i divne ljude koji će mi nedostajati. Zato se ne može jednoznačno reći što je bio najveći doživljaj. Bilo je mnogo razgovora sa prijateljima, sa mudrim ljudima koje sam slučajno upoznao i sa kojima sam popričao, srdačnost i gostoprimstvo koje vas odlikuje, putovanja kroz prelijepu prirodu koju imate, bilo da je riječ o primorju ili vašim planinama, đe me posebno očarao Durmitorski prsten. Ogromnu zahvalnost osjećam i prema vašim ljekarima i visoko cijenim profesionalnost sa kojom sam se ovđe susreo. I tu bih mogao dalje da nabrajam.

Poseban osjećaj dobro obavljenog i korisnog posla imam zbog toga što je tokom posjete Petra Pellegrinija potpisan Memorandum o razumijevanju između Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Slovačke akademije nauka, kao i sporazum o akademskoj saradnji između Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i Filozofskog fakulteta Prešovskog univerziteta u Prešovu. Riječ je o dva važna dokumenta koji predstavljaju dalji korak u jačanju saradnje u naučnoj i akademskoj sferi, koja je od ogromnog značaja za razvoj svakog društva.

Pored svega toga, do kraja života neću zaboraviti ni to što su ovog ljeta naše rukometašice do 17 godina ovđe osvojile titulu prvakinja Evrope. Za mene, kao ambasadora i velikog sportskog fana, to će zauvijek biti povezano sa tri posebna trenutka.

Prvo, sa ponosom sam imao čast da našim đevojkama i stručnom štabu uručim zlatne medalje direktno na terenu. Drugo, istog dana sam gledao trijumfe dva tima koja su u mom srcu najbliža: Crne Gore, koja je osvojila bronzu, i Slovačke u zlatnom finalu. I treće, Crna Gora se ovim zlatnim slovima upisala u istoriju našeg sporta, jer smo prve medalje u ekipnim sportovima sa loptom od nastanka samostalne Slovačke republike osvojili upravo u Podgorici.

Isto tako, kao što su se Slovačka i njena diplomatija zlatnim slovima upisale u vašu istoriju, onda kada su Miroslav Lajčak i František Lipka bili ključne figure u okviru referenduma o obnovi nezavisnosti državnosti Crne Gore.

Takođe želim posebno da naglasim profesionalnost sa kojom su ljudi iz vašeg rukometnog saveza organizovali Evropsko prvenstvo. Za mene lično velika je čast i mnogo mi znači to što Petra Kapisodu i Emira Bešliju mogu nazvati svojim bliskim prijateljima. Ovi ljudi su uradili ogroman posao na afirmaciji ne samo Crne Gore, već prije svega Podgorice, đe su odigrane sve utakmice.