Odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore ne mogu biti van domašaja sudske kontrole, pogotovo kada odlučuju o razrješenju javnih funkcionera, na šta ne utiču diskreciona ovlašćenja najviših državnih organa, ocijenio je Ustavni sud.

Iz tog suda su saopštili da su odbili da proglase neustavnom odredbu Zakona o upravnom sporu kojom je isključeno vođenje upravnog spora kada Skupština i predsjednik države donose odluku neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, jer to ne znači da se ne može pobijati u drugim vrstama sudskih postupaka, kako bi se obezbijedila djelotvorna zaštita prava na pristup sudu. 

U saopštenju se navodi da je advokat V.Č., koji je podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti, istakao da Ustav ne propisuje izuzetke, već da se protiv svakog pojedinačnog akta može pokrenuti sudski postupak, kao i da je sporna odredba izazvala ozbiljne probleme u sudskoj praksi. 

On je kao primjer naveo donošenje načelnog pravnog stava Vrhovnog suda 2019. godine po kojem se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati ni u upravnom ni u parničnom postupku. 

"Na sjednici svih sudija Ustavnog suda ocijenjeno je da to što određeni akt Skupštine ili predsjednika države ne može da se pobija u upravnom postupku, ne znači da je automatski isključena svaka mogućnost kontrole njegove zakonitosti i samim tim isključeno pravo na pristup sudu koje je Ustavom garantovano svakome", kaže se u saopštenju, prenosi agencija Mina.

Iz Ustavnog suda su istakli da je tako naročito u situacijama kada Skupština ili predsjednik donose odluke kojima odlučuju o pravima, obavezama ili pravnom statusu konkretnih osoba. 

„Ovakvo tumačenje je u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, po kojima država može propisati ograničenja sudske kontrole određenih akata, ali samo pod uslovom da takva ograničenja ne zadiru u samu suštinu prava na sud i da postoji drugi vid djelotvorne sudske zaštite“, dodaje se u saopštenju.

Navodi se da je u predmetu “Koveši protiv Rumunije” Evropski sud naglasio da pravo na pristup sudu ima posebno značajnu ulogu kada se odlukama najviših državnih organa odlučuje o statusu i pravima  nosilaca javnih funkcija. 

U odluci Ustavnog suda se navodi da u vršenju ustavnih nadležnosti Skupštine i predsjednika Crne Gore postoji određeni stepen institucionalne i političke diskrecije, ali da ona ne može derogirati zahtjev zakonitosti i ustavnosti postupka, kao i načelo vladavine prava.

„Niti može apsolutno isključiti svaki vid sudske zaštite u situacijama kada donijeti akt proizvodi neposredna pravna dejstva prema individualno određenom licu suda“, dodaje se u odluci.

Iz Ustavnog suda su, u odnosu na načelni pravni stav Vrhovnog suda iz 2019. da se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati u upravnom niti u parničnom postupku, istakli da on nije posljedica same osporene zakonske odredbe, već njenog tumačenja, koje nije bilo saglasno sa ustavnim načelom vladavine prava i pravom na pristup sudu. 

„Takvo stanovište Vrhovnog suda, u kojem bi sve odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore bile u cjelosti izuzete od sudske kontrole, predstavlja restriktivno tumačenje domaćeg prava koje nije u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava“, kazali su iz Ustavnog suda.

Oni su naveli da je i sam Vrhovni sud u kasnijem periodu, potvrđujući odluke nižih sudova, zauzeo stav kojim je prihvatio mogućnost sudske kontrole i poništenja odluke Skupštine kao nezakonite u određenim vrstama razrješenja.