Iako Vlada budžet za 2026. predstavlja kao najambiciozniji do sada, iza zvaničnog optimizma stoje brojni rizici – od upitnih projekcija rasta i inflacije, preko velikog zaduženja, do kapitalnog budžeta koji je, iako najavljen kao rekordni, zapravo manji cijelih 15 miliona nego 2019. 

U razgovoru za Portal Analitika, ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorske unije poslodavaca Vaslije Kostić upozorava da se Crna Gora suočava sa ozbiljnim fiskalnim izazovima: ako projekcije rasta i inflacije ne budu ostvarene, slijedi „dvostruki pritisak“ na prihodnu i rashodnu stranu budžeta, nagli rast duga i pad standarda građana.

Manji ekonomski rast značio bi manjak budžetskih prihoda, rashodi bi rasli

Analitika: Za narednu godinu planiran je budžet od 3,78 milijardi eura, uz projekciju rasta BDP-a od 3,2% i inflaciju ispod 3%. Koji su ključni rizici ovih projekcija i šta bi u praksi značio njihov neuspjeh?

Kostić: Za projekcije za 2026. rast BDP-a od 3,2 % i inflacija ispod 3% može se reći da nijesu bez osnova, ali ipak uz značajan rizik ostvarenja. Razlog tome vidim, prvenstveno, u uticaju pogoršanja geopolitičkih uslova (zbog rata u Ukrajini), na ekonomije zapadnih zemalja: rast američkih carina, rast cijena energenata, s jedne strane, biće snažan faktor ograničavanja rasta ekonomija zapadno-evropskih zemalja i istovremeno pritisak na inflaciju.

S druge strane, mijenjanje strateških opredjeljenja tih zemalja ka znatno većim ulaganjima u vojnu industriju (barem po najavama) može djelovati kao kontrateg – u pravcu dinamiziranja ekonomskog rasta ali i kao dalji podsticaj inflaciji zbog očekivanog rasta tražnje za kreditima (naravno, pod uslovom da se realizuje takvo opredjeljenje).

Izloženi scenario bi mogao činiti opšti okvir uticaja na crnogorsku ekonomiju. S tim u vezi, projekcija rasta od 3,2% iako vrlo upitna, izgleda kao realnija aproksimacija od inflacije planirane ispod 3%. Vjerujem da inflacija ispod 3% neće biti moguće ostvariva, prije svega, radi intenziteta domaće tražnje koja sama, bez spoljnog uticaja, ima potencijal da inflaciju drži znatno iznad 3%.

Podsjetiću da je prosječna inflacija za treći kvartal bila oko 4,6%. Što se tiče stope rasta od 3,2%, kao što sam rekao, ne djeluje nerealno, ali će biti teško da se ostvari iz razloga: pogoršanje geopolitičkih prilika, povećanja troškova poslovanja evropske ekonomije, novih carinskih i necarinskih barijera prema EU– što sve može uticati na domaću ekonomiju u vidu smanjenja turističkog prometa, priliv stranih investicija, obim domaćeg investiranja, smanjenje uvoza.

Rizici su, kao što možemo zaključiti, brojni no to su, ipak, rizici - eventualnosti, a ne nužni ishodi.

Ukoliko se ne bi realizovale projekcije, te „makaze“ smanjenog rasta i više inflacije bi umnogome naškodili ekonomiji i standardu građana naročito. Na koji način? Manji ekonomski rast značio bi manjak budžetskih prihoda a rashodi bi rasli kao posljedica inflacije veće od planirane. To bi značilo da su crnogorske javne finansije pod dvostrukim pritiskom čija bi rezultanta bila destabilizacija javnih finansija kao posljedica fiskalnih pritisaka i zaoštravanje pitanja njihove održivosti.

Fiskalni deficit i javni dug bi mogli brzo rasti — što znači smanjene mogućnosti za investicije i moguće rezove u socijalnim programima. Novo zaduženje bi bilo neophodnost – ulaganje u potrošnju a ne u razvoj. Inflacija bi dodatno obezvređivala dohotke građana a smanjeni budžetski prihodi bi uticali na smanjenje potrošnje i kao što sam rekao, smanjenje socijalnih izdataka. No ne samo njih. Posljedice bi bile brojne.

Deficit iznad Mastriških kriterija ukazuje na crvenu zonu održivosti

Analitika: Planirani deficit za 2026. u iznosu od 278 miliona eura gotovo je identičan ovogodišnjem. Koliko je održiv uz aktuelnu dinamiku duga? Kako će to uticati na fiskalnu politiku? Može li Crna Gora ovakvim tempom dugoročno finansirati svoje obaveze?

Kostić: Odnos deficita i BDP govori o kakvom se upravljanju javnim finansijama radi. Deficit od 278 miliona u odnosu na očekivani BDP u 2026. godini oko sedam milijardi iznosi skoro 4% što je već daleko preko granice Mastriških kriterija od 3%, a to govori da se nalazimo u zoni visokorizične održivosti deficita.

Naime, BDP je planiran da raste po stopi od 3,2% (za šta sam rekao da je optimistično), a deficit čini 4% što znači da i pri planiranoj stopi ostvarenja rasta od 3,2% - deficit brže raste nego BDP.

To u konačnom znači: ukoliko se takav trend nastavi doći ćemo u situaciju neodrživosti deficita odnosno duga. Dovoljno je da zabilježimo nižu stopu rasta pa da deficit iziskuje korekcije.

Dokle god ekonomija bilježi brži rast od rasta duga odnosno deficita problem održivosti duga ne bi trebalo da bude aktuelan. Naravno, troškovi finansiranja duga odnosno deficita, što će reći postojanja duga, nikako nije prijatelj razvoja, ali bez njega se ne može. Međutim, naravno, manji troškovi finansiranja su ono čemu treba težiti bez obzira na sposobnost servisiranja duga.

Društveno-politička stabilnost u zemlji uticaće na uslove zaduženja

Analitika: Za 2026. predviđena je mogućnost zaduženja do 710 miliona eura i to za refinansiranje postojećih dugova i ulaganje u kapitalne projekte dok, kako je najavljeno, neće biti zaduženja za plate i penzije. Po kojim uslovima se realno možemo zadužiti u 2026. i koliki rizik nosi dalji rast javnog duga?

Kostić: Mogli smo već nekoliko puta čuti od zvaničnika ministarstva da su trenutni uslovi finansiranja na tržištu povoljni. Ne bih se u potpunosti složio sa tom konstatacijom, naročito ako kamatnu stopu na koju bi bili upućeni prilikom zaduženja uporedimo sa planiranom stopom rasta BDP-a.

Izolovano posmatranje kamatne stope na tržištu van naših projekcija dovešće nas do pogrešnih zaključaka. Ne znači da je kamata povoljna ukoliko je manja od one po kojom smo se zadužili ranije. Ona je povoljna za nas ukoliko, najmanje, ne doprinosi pogoršavanju naših makroekonomskih pokazatelja.

Ovo nije akademsko cjepidlačenje već bitan dio procesa analiziranja trendova na finsijskom tržištu i donošenja odluka u skladu s tim. Razumije se, naravno, za ono što trenutno jeste, nema garancija da će tako biti u narednom periodu, naročito ako uzmemo u obzir ukupne geopolitičke odnose, za koje sam već rekao da se pogoršavaju što i te kako može imati svoju cijenu u vidu rasta kamatnih stopa na tržištu novca odnosno na tržištu kapitala.

Pod kojim uslovima će se Crna Gora moći zadužiti je pitanje na koje u ovom momentu niko ne može pouzdano da odgovori. To će, naravno, zavisiti od niza unutrašnjih faktora ali i od spoljašnjih činilaca -presudno. Ono što će sigurno uticati na cijenu zaduženja će biti realizacija naših projekcija rasta i stanje makroekonomskih pokazatelja u trenutku kad se bude javila potreba za tim.

Uz to će biti od velikog uticaja društveno-politička stabilnost u zemlji. Ukoliko se pokazatelji budu kretali u smjeru pogoršanja, što će reći da deficit raste, a time i dug, a uz to troškovi, plata, penzija, socijalnih davanja, zdravstva… koji rastu sami od sebe, predstavljaće uvećanje rizika što automatski povlači veću kamatnu stopu – veće troškove finansiranja.

Ako uzmemo da je Vlada u ovoj godini emitovala obveznice po 4,875% kamate realno bi bilo očekivati da se uslovi u eventualnoj novoj tranši ne promijene mnogo na gore. Međutim, to će biti slučaj samo ukoliko u narednim mjesecima kamate na finansijskim tržištima ne budu rasle, a mi zadržimo pokazatelje kakvima jesu. Ipak, treba biti oprezan u procjeni imajući u vidu geopolitičke uslove koji se ne kreću u dobrom pravcu.

Kako god bilo, stalno treba imati na umu kamatu po kojoj se zadužujemo i stopu ekonomskog rasta koju ostvarujemo – to je nezaobilazan reper. Trenutno, kao što znamo, planiramo stopu rasta 3,2% a zadnje zaduženje je bilo po stopi 4,875%. Velika razlika, zar ne?

Analitika: Kapitalni budžet za 2026. iznosi 305 miliona eura, a prezentovan je kao „nikad veći“. Međutim, kapitalni budžet je 2019. iznosio 320 miliona eura. Kako tumačite tu razliku kada se uzme u obzir inflacija i realna kupovna moć ulaganja? Koliko je kapitalni budžet za 2026. zapravo manji nego što izgleda nominalno?

Kostić: Da nije riječ o „nikad većem“ kapitalnom budžetu dokaz je iznos kapitalnog budžeta za 2019. godinu. Naime, „nikad veći“ budžet za 2026.godinu manji je nominalno (305 miliona u 2026. godini, a budžet za 2019. je 320 miliona). Manji je i po paritetu kupovne moći (kada se isključi efekat inflacije 305 miliona iz 2026.vrijedi oko 230 miliona iz 2019).

Istina, izvršenje kapitalnog budžeta te 2019. godine je iznosilo 272 miliona eura, ali pitanje je koliko će biti izvršenje i ovoga budžeta u 2026. Može se lako pretpostaviti da će biti manje od planiranog jer su (kao što objavili mediji) naspisku i projekti koji nemaju ni uslova da budu uzeti u realizaciju.

Crna Gora bez strategije razvoja

Analitika: Da li iznos do 305 miliona zadovoljava potrebe razvoja, s obzirom na ozbiljne infrastrukturne izazove Crne Gore? Gdje bi trebalo povećati ulaganja?

Kostić: Da li ovakav kapitalni budžet zadovoljava potrebe razvoja odgovor bi trebalo da da strategija razvoja Crne Gore, koje nažalost nema. Ipak, u načelu se može reći da izdvajanja za kapitalne projekte na nivou manjem od 5% BDP-a, kakav je kod nas slučaj nije dovoljno.

Male zemlje kao što je naša, a koje su na putu bržeg razvoja izdvajaju između 5-7% BDP-a. Ovako, po sadašnjim stopama rasta BDP, trebaće nam nekih 30-40 godina da dostignemo standard razvijenih zapadnih zemalja.

Kada bi se kapitalni budžet povećao na nivou, na primjer 400-450 miliona, uz njegov pretpostavljeni doprinos rastu BDP-a od oko 3% mogli bismo očekivati stopu rasta BDP od više od 6% što bi bilo izuzetno.

Pri toj stopi BDP Crne Gore bi se udvostručio za nepunih 12 godina, a pri stopi rasta od 3,2% koja je planirana za duplo duži period – za 23 godine.

Gdje bi trebalo ulagati opet zavisi od strategije razvoja, ali jedno je sigurno - bez valjane putne, telekomunikacione, zdravstvene i obrazovne infrastrukture nema brzog napretka ili ga skoro uopšte nema.

Dobre odluke u pogrešnom vremenu su - pogrešne odluke

Analitika: Prema Vašem mišljenju, koliko je budžetska struktura za 2026. usklađena sa fiskalnim pravilima i principima odgovornog planiranja? Ako planirani rast prihoda izostane, koje bi bile ekonomski najmanje bolne korekcije: rebalans, smanjenje investicionih rashoda, smanjenje tekuće potrošnje ili privremeno zatezanje fiskalne politike?

Kostić: U tehničkom smislu budžetu i njegovoj strukturi se ne mogu staviti značajniji prigovori. Kako je to i rekao jedan od njegovih kreatora, budžet je korektno sklopljen u skladu s datim mogućnostima i u skladu s fiskalnim pravilima i pravilima odgovornog planiranja.

Sasvim je drugo pitanje poimanja strategije ekonomskog rasta i razvoja i u skladu s tim pitanje održivosti javnih finansija. Budžet mora inkorporirati anticipaciju pravaca razvoja. U stvari, on je izraz vizije razvoja – konkretizacija te vizije. On predstavlja finansijski odnosno fiskalni izraz pravaca razvoja.

Ukoliko se realizacija budžeta, na bilo kojoj strani, ne odvija predviđenom dinamikom, mjere korekcije odnosno prilagođavanja ne mogu biti, a ne bi ni trebale biti, unaprijed definisane. Ono što može i treba biti unaprijed definisano odnosi se samo na okvir djelovanja, a mjere za korekciju su određene prirodom poremećaja.

Glavno pitanje bi trebalo biti ne koje su mjere manje ili više bolne, već kojim mjerama će se najefikasnije uspostaviti ravnoteža, a to može zavisiti od mnogo činilaca.

Takođe, treba znati da je pri odabiru odnodno koncipiranju mjera, u tim slučajevima, od bitne važnosti tajming odnosno pravovremeno djelovanje jer dobre odluke u pogrešnom vremenu su pogrešne odluke.