Odredba kojom je predviđeno da se već zamrznuta imovina može oduzeti po novom zakonu o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalom, predstavlja jedno od najosjetljivijih rješenja u predloženom tekstu, jer se postavlja pitanje retroaktivne primjene propisa, kazao je advokat Miloš Vukčević.

Ministarstvo pravde objavilo je sredinom januara program javne rasprave o Nacrtu izmjena i dopuna Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Iz tog resora su saopštili da je dodat novi član kojim se omogućava da se imovina koja je već zamrznuta oduzme po odredbama novog zakona, čim dođe do potvrđivanja optužnice.

Na pitanje da li se odredbom o primjeni novog zakona na već zamrznutu imovinu narušava zabrana retroaktivnosti, Vukčević je odgovorio da je to jedno od najosjetljivijih pitanja u predloženom tekstu. 

“Ako se imovina koja je već bila zamrznuta prema starom zakonu sada oduzima po strožim pravilima novog zakona, postavlja se ozbiljno pitanje retroaktivne primjene propisa”, rekao je Vukčević agenciji Mina.

Kako je naveo, iako zakonodavac može tvrditi da je riječ o procesnim, a ne materijalnim odredbama, sudska praksa – naročito praksa Evropskog suda za ljudska prava – pokazuje da se i procesne norme mogu smatrati retroaktivnim ako značajno pogoršavaju položaj osobe. 

“Zbog toga bi ovakva rješenja morala biti izuzetno precizno normirana i restriktivno tumačena”, naglasio je Vukčević.

Upitan kako komentariše rješenje prema kojem se imovina čija vrijednost iznosi najmanje 50 hiljada eura može oduzeti prije pravosnažnosti presude i da li se time dovodi u pitanje pretpostavka nevinosti, on je kazao da to rješenje samo po sebi nije nepoznato uporednom pravu i da ne mora nužno biti protivno pretpostavci nevinosti. 

“Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi više puta zauzeo stav da mjere privremenog karaktera, koje imaju preventivnu i obezbjeđujuću funkciju, ne predstavljaju krivičnu sankciju, već procesnu mjeru”, dodao je Vukčević.

Međutim, kako je poručio, ključno pitanje je balans. 

“Oduzimanje imovine prije pravosnažnosti presude mora biti izuzetak, a ne pravilo, uz jasno obrazloženu sudsku odluku, stroge kriterijume proporcionalnosti i efikasan pravni lijek”, kazao je Vukčević. 

On je rekao da, u suprotnom, postoji realna opasnost da se pretpostavka nevinosti faktički isprazni od sadržaja, jer se osoba dovodi u situaciju da trpi teške imovinske posljedice prije nego što je njena krivica uopšte utvrđena.

Na pitanje da li je prag vrijednosti imovine od najmanje 50 hiljada eura adekvatno postavljen ili može dovesti do selektivne primjene zakona, Vukčević je odgovorio da to ima svoju logiku u smislu fokusiranja na ozbiljnije oblike kriminala. 

“Međutim, taj prag nosi i određene rizike. Prije svega, postoji opasnost od selektivne primjene, jer se prag može koristiti kao formalni filter, dok se u praksi zanemaruju složeni slučajevi gdje je imovina fragmentisana, formalno raspoređena na povezana lica, ili gdje se pojedinačne transakcije kreću ispod tog iznosa”, kazao je Vukčević.

On je rekao da, takođe, visina praga sama po sebi ne garantuje pravičnost. 

“Mnogo je važnije kako se utvrđuje porijeklo imovine, da li se sagledava cjelokupan imovinski kontekst i da li tužilaštvo ima kapacitete da vodi finansijske istrage na ozbiljan i profesionalan način”, istakao je Vukčević.

Na pitanje da li će predložena rješenja unaprijediti efikasnost sistema privremenog i trajnog oduzimanja imovine, on je odgovorio da u teoriji hoće, a u praksi samo ako budu praćena jačanjem institucija. 

Prema riječima Vukčevića, efikasnost sistema ne zavisi samo od ranijeg trenutka oduzimanja, već od kvaliteta finansijskih istraga, specijalizacije sudija i tužilaca i brzine postupaka.

“Ako se imovina oduzima brzo, ali se postupci godinama ne okončavaju, šteta po prava lica može biti ogromna, dok efekat po borbu protiv kriminala ostaje upitan. Efikasnost ne znači brzinu po svaku cijenu, već zakonitu, proporcionalnu i održivu primjenu zakona”, istakao je Vukčević.

Na potanje kako ocjenjuje postojeći sistem upravljanja privremeno i trajno oduzetom imovinom, Vukčević je kazao da on u praksi pokazuje niz slabosti – od neadekvatnog čuvanja imovine, preko gubitka vrijednosti, do netransparentnog korišćenja sredstava.

Upitan o ideji formiranja posebnog fonda za upravljanje tom imovinom, on je rekao da ta ideja može biti pozitivna, ali samo ako je praćena jasnim pravilima, nezavisnim nadzorom i potpunom transparentnošću.

“U suprotnom, fond može postati nova siva zona, umjesto rješenja problema. Ključno pitanje nije samo gdje ide oduzeta imovina, već ko njome upravlja i pod čijom kontrolom”, naveo je Vukčević.

Odgovarajući na pitanje da li će i u kojoj mjeri predloženi zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalom doprinijeti borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, on je kazao da taj pravni akt, kao institut, predstavlja jedno od najvažnijih sredstava u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, jer pogađa suštinu kriminalnog djelovanja – ekonomsku korist. 

Kako je rekao Vukčević, u tom smislu svaki pokušaj jačanja mehanizama za efikasnije privremeno i trajno oduzimanje nezakonito stečene imovine je, načelno gledano, pozitivan i ide u pravcu savremenih evropskih standarda.

“Međutim, stvarni doprinos borbi protiv korupcije ne zavisi samo od normativnog rješenja, već prije svega od kvaliteta procesnih garancija, institucionalne primjene i sudske kontrole”, istakao je Vukčević. 

Kako je naveo, ako se zakon bude primjenjivao selektivno, bez jasnih kriterijuma i bez dosljedne sudske prakse, postoji rizik da ostane mrtvo slovo na papiru ili da se koristi kao sredstvo pritiska, umjesto kao instrument pravde.

Na pitanje da li u praksi postoje prepreke za primjenu ovog zakona, Vukčević je odgovorio potvrdno.

“Najveće prepreke su nedostatak specijalizovanih finansijskih vještaka, ograničeni kapaciteti tužilaštava, dugotrajni sudski postupci i nedovoljna koordinacija između institucija”, naveo je Vukčević.

On je naglasio da bez rješavanja tih sistemskih problema, ni najbolji zakonski tekst neće dati očekivane rezultate.

Upitan da li su predložena rješenja usklađena sa praksom Evropske unije (EU) i preporukama međunarodnih tijela, Vukčević je kazao da u osnovi ona idu u pravcu evropskih trendova i preporuka tijela, kao što su GRECO, MONEYVAL i Evropska komisija. 

Međutim, kako je poručio, usklađenost sa EU standardima ne znači samo prepisivanje rješenja, već njihovo prilagođavanje domaćem pravnom sistemu i praksi.

“Evropski standardi insistiraju na ravnoteži između efikasnosti i zaštite osnovnih prava. Ako ta ravnoteža izostane, postoji rizik da Crna Gora dobije zakon koji je formalan plus u izvještajima, ali problematičan u sudnicama”, zaključio je Vukčević.