Nikšićanin Đorđije Čanović jedan je od najmlađih poljoprivrednika u Crnoj Gori, a interesantno je da u potpunosti sam brine o sedam krava i skoro 200 ovaca i jagnjadi u selu Bršno.

Dvadesetdevetogodišnji mladić bio je prinuđen da prije pet godina u potpunosti preuzme održavanje imanja i farme, iako se, kako kaže, ovim poslom bavi više od deceniju i po.

“Već 16 godina aktivno radim oko imanja i stoke, a nakon smrti moje majke preuzeo sam u potpunosti sve poslove. Bilo je u tom trenutku razmišljanja da sve napuštim, prodam i okrenem se nekom drugom poslu, ali mi je bilo žao da napuštim svoje ognjište i sve ono što su stvarali moji godinama unazad. To je naša tradicija i ne bi bilo lijepo da sam sve to samo prosuo. Pokojni đed i stric su to najviše održavali, a ja sam samo nastavio ono što su mi oni ostavili u nasljeđu. Posebno teško je bilo sve to preuzeti sa svega 23-24 godine, ali sam nekako uspio da sam to sve izguram i nastavim uspješno da održavam posao”, kazao je portalu Dnevno Čanović.

Ističe da se bavljenje poljoprivredom sve manje isplati, te da mnogi više ne vide pozitivnu računicu, zbog čega ih, kako kaže, i ima sve manje.

“Bala sijena je sedam eura, a litar varenike 20 centi. Tu nema nikakve računice. Ostavljeni smo na cjedilu, jer niko ništa nam ne pomaže. Potrebno je mnogo truda i ulaganja, a ništa ne može da se vrati. Na seljaka je sve uticalo, a malo ko nam posvećuje pažnju. Govore nam da je gorivo luksuz, ali za nas nije luksuz već potreba”, istakao je Čanović.

Objašnjava da nikada nije dobio bilo kakvu pomoć od nadležnog ministarstva i države, te da je sve sam morao da stvori i plati, a da je to računica koja se, kako kaže, sigurno ne isplati.

“Govore često da Ministarstvo poljoprivrede daje bespovratna sredstva, ali ja kad sam god pitao za to, dobio sam odgovor da ne može. Čak su mi jednom rekli: ‘I mi bi uzeli bespovratni kredit, ali ne može’. Oni su se meni i nasmijali kad sam to pitao, a ja sam samo pitao ono što sam čuo preko medija i od nadležnih koji su pozivali da se prijavimo za pomoć”, naveo je Čanović.

Pandemija koronavirusa i kriza izazvana ratom u Ukrajini dodatno je zakomplikovala ionako tešku situaciju za poljoprivrednike. Čanović navodi da su nezavidnoj situaciji, koja već sada prijeti da bude nepodnošljiva i neizdrživa.

“Sve je skuplje. Kažu da je jagnjetina skuplja, ali meni se više isplatilo kad sam prodavao jagnjetinu po 5,5 eura, jer je bala sijena bila dva-dva i po eura. Sada je bala sijena sedam eura, a kilo jagnjetine osam eura. Tu nemamo šta više da pričamo. Zbog toga i kažem da nemamo računicu za pozitivno poslovanje. Litar varenike su nam plaćali svega 20 centi, dok je sad nešto više. Stočna hrana je najviše poskupila i ‘skočila’ je 100 odsto. Ako se ovako nastavi i ako ne bude adekvatne reakcije nadležnih, sigurno je da ćemo ostati bez većine poljoprivrednike, vjerovatno će se ugasiti stočni fond. Ljepše je zalud sjesti, nego zalud raditi”, smatra Čanović, koji proizvode prodaje lokalnim privatnicima.

Foto: Privatna arhiva

Posebno navodi problem sela Bršno koje je, kako kaže, zaboravljeno od nadležnih.

“Ostalo je svega 50 stanovnika, a svakim danom sve više ljudi odlazi. U ovom selu je toliko malo ljudi da sam ja trenutno među ‘najjačim’, ako ne i najjači stočar. To najbolje pokazuje koliko se malo ljudi bavi poljoprivredom. Ranije je svaka kuća imala makar 20 ovaca, a sada i u Donjem i u Gornjem Bršnu ovce držim samo ja”, navodi Čanović, ukazujući na probleme koje imaju svi mještani ovog nikšićkog sela.

“Prvo su nam obećavali da ćemo dobiti vodu, koju i jesmo dobili, ali nakon što smo dobro platili, sad imamo problem sa lošim putem. Asfaltiraće npr. Lukavicu, a nas su zaboravili. Put je u veoma lošem stanju i plašim se da za dvije godine nećemo moći malim kolima ni da dođemo do kuća. Pred svake izbore nam obećavaju da će put biti saniran, ali ništa od toga”, priča mladi poljoprivrednik.

Čanović trenutno izdiže na Vučju, navodeći da osim njega i još jednog čobanina, samo četiri domaćina trenutno imaju u ovom mjestu. Preko zime, kako kaže, nema nikoga.

Za njega je karakteristično što je sa svega 23-24 godine počeo samostalno sve da radi.

 “Mladi ljudi ne žele da se bave poljoprivredom. Da pokušate, vjerovatno da ne bi uspjeli da pronađete baš mladog poljoprivrednika", smatra Čanović.

On je pozvao nadležne, odnosno resorno ministarstvo da pomogne poljoprivrednicima i očuva ovaj sektor. Naročito se to, kako kaže, odnosi na manje poljoprivrednike koji su posebno na udaru i ugroženi.