Paradoks savremenog doba jeste da je sve više registrovanih pacijenata sa dijabetesom, da postoji u Crnoj gori više od 20.000 onih koji i ne znaju da imaju „šećernu bolest“, da to oboljenje smanjuje kvalitet života i donosi ozbiljne posljedice ukoliko se ne liječi i ne postupa po savjetima ljekara - a da je za sprečavanje svega toga ponekad dovoljna redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana i malo manje stresa.

Na taj paradoks možemo dodati još jedan koji uslovljavaju savremeni trendovi „ostati vječito mlad i lijep“ – lijek za dijabetičare „Ozempic“ korsiti se širom svijeta za brzo mršanje bez mnogo kretanja i bez odricanja od brze nezdrave hrane. Njegovu slavu su pronijeli influenseri, svjetske zvijezde, dok ljekari upozoravaju da se „ozempic“ koristi isključivo za liječenje dijabetesa 2.

Iako je „ozempic“ u Crnoj Gori registrovan isključivo za liječenje dijabetesa tipa 2, sve ga češće koriste i osobe koje nemaju dijabetes, oslanjajući se na njegov sporedni efekat – smanjenje apetita i usporeno pražnjenje želuca. Time se lijek, koji primarno djeluje na regulaciju nivoa šećera u krvi poboljšanjem funkcije beta ćelija pankreasa, pretvara u sredstvo za mršavljenje mimo odobrenih indikacija. Endokrinolog dr Đorđije Krnjević naglašava da ne postoji nijedan medicinski opravdan razlog da zdrava osoba koristi ove injekcije za redukciju tjelesne mase i podsjeća da „ ’ozempic’ nije registrovan za liječenje gojaznosti“.

Zašto ljudi koriste „ozempic“ za mršavljenje kada je to zapravo lijek za dijabetes?

KRNJEVIĆ: „Ozempic“ je zapravo lijek koji se koristi za liječenje tipa 2 dijabetesa i na tržištu Crne Gore on je dostupan od avgusta 2025. godine. Lijek NIJE registrovan za liječenje gojaznosti, ali i pored toga ga mnogi, mimo indikacija, koriste i za mršavljenje, čak i kada nemaju dijabetes. Ovaj lijek primarno ostvaruje efekat na nivou pankreasa, poboljšavajući funkciju beta ćelije, samim tim smanjujući hiperglikemiju i regulacijom nivoa šećera u krvi. Razlozi za upotrebu ovog lijeka izvan indikacije, leže u sporednim efektima lijeka. Naime, on smanjuje apetit i želju za hranom pa zbog toga unosimo manje količine hrane. S druge strane, takođe usporava pražnjenje želuca pa se samim tim duže osjećamo siti nakon obroka. Zbog kombinacije ova dva efekta, mnogi konzumenti ovog lijeka gube značajnu količinu kilograma. Ovaj efekat na tjelesnu masu se inače postavlja kao veoma važan klinički ishod, najviše zbog uticaja na prevenciju kardiovaskularnih bolesti.

Da li ste imali priliku da se susretnete sa pacijentima koji ga koriste, a nemaju dijabetes? Da li Vas pitaju za to?

KRNJEVIĆ: Da, globalni trendovi se prelivaju vrlo lako u današnjem svijetu i kod nas, pa veliki broj pacijenata koji nemaju dijabetes dolazi sa „predznanjem“ u vezi sa lijekom i njegovim pozitivnim uticajem na smanjenje tjelesne mase nerijetko želeći da koriste „ozempic“ u svrhu mršavljenja.

 Da li je bezbjedno da ga koriste osobe koje nemaju dijabetes?

KRNJEVIĆ: Ako govorimo o bezbjednosti važno je istaći, da inovativni ljekovi prije nego što postanu dostupni pacijentima, prolaze kroz opsežna i dugotrajna ispitivanja u kojima se procjenjuju efikasnost i bezbjednost. Lijek „ozempic“ ne bi mogao da bude registrovan kod nas, a da prethodno nije prošao stroge bezbjednosne provjere, kako Evropske agencije za ljekove i medicinska sredstva (EMA), tako i Američke agencije za hranu i ljekove (FDA) i naravno naše agencije za ljekove. Kao i svaki drugi lijek i ovaj ima neželjene efekte. Međutim, moramo istaći da su ti neželjeni efekti najčešće blagi do umjereni i uglavnom brzo prolaze. Svakako, imajući u vidu kontraindikacije, kao i prethodnu istoriju i ukupno zdravstveno stanje pacijenta, veoma je važno da se lijek uzima isključivo u konsultaciji sa ljekarom. To se odnosi i na pacijente sa dijabetesom kojima je ovaj lijek prevashodno namijenjen.

Koliko kilograma se stvarno može smršati pomoću ovih ljekova i za koliko vremena, a koje su zapravo posljedice?

KRNJEVIĆ: U meta analizama i kliničkim studijama novije generacije ovaj lijek i ostali ljekovi iz njegova klase (GLP-1 receptor agonisti) dovode do prosječnog gubitka tjelesne mase od 6,5 kg koji je postignut nakon 40 nedjelja korišćenja. Ovi ljekovi ostvaruju efekat dvojako i to usporenim pražnjenjem želuca i osjećajem povećane sitosti, ali i centralnim efektima putem neurona u mozgu što dovodi do povećanja sitosti i smanjenja gladi. Upotrebom lijeka prevashodno se ostvaruje gubitak masne mase i to dva do tri puta više u odnosu na mišićnu masu. Važno je napomenuti da je liječenje svakog pacijenta priča za sebe i da očekivani efekti liječenja zavise od mnogih faktora, a to su prevashodno doza lijeka koja se uzima, komorbiditeti, a posebno je bitna promjena životnih navika odnosno uvođenje pravilne ishrane i redovna fizička aktivnost.

Postoje li ozbiljniji rizici za koje pacijenti sa dijabetesom treba da znaju?

KRNJEVIĆ: Lijek ima povoljan bezbjednosni profil, ali kao i svaki drugi lijek ima neželjena dejstva i kontraindikacije. Tu bi bilo važno da naši građani znaju da naprave razliku, pa tako kažemo da su neželjena dejstva ona dejstva i stanja koja se javljaju pri terapiji, a nijesu od koristi za liječenje. Kontraindikacije su ona zdravstvena stanja ili bolesti u kojima se lijek ne smije primjenjivati.

Imajući u vidu povoljan bezbjedonosni profil ovoj lijeka, ne možemo govoriti o ozbiljnim rizicima, već o nuspojavama od kojih su veoma česte mučnina i dijareja, a često se javlja povraćanje.

Ove reakcije su obično bile blage do umjerene težine i kratkog trajanja. Kada kažemo „veoma često neželjeno dejstvo“ - to podrazumijeva da ono može da se javi kod više od jednog od deset pacijenata koji uzimaju lijek, a „često“ znači da se može javiti kod najviše jednog na deset pacijenata izloženih lijeku. Ova neželjena dejstva najčešće se prijavljuju tokom prvih mjeseci liječenja i prema podacima koje imamo pacijenti sa manjom tjelesnom masom mogu imati više gastrointestinalnih neželjenih dejstava. Podatak koji dosta dobro ilustruje uticaj ovih neželjenih dejstava jeste činjenica da su kod svega pet odsto pacijenata mučnine i ostali gastrointestinalni problemi doveli do prekida liječenja.

Kontraindikovan je u trudnoći i kod dojilja, kod osoba sa medularnim karcinomom štitaste žlijezde, kod pacijenata koji umaju multipla endokrinu neoplaziju, kod pacijenata koji se liječe od šećerne bolesti tip 1, osoba koje se nalaze na hroničnom dijaliznom tretmanu, kod pacijenata sa teškim oblicima depresije, kod akutnog pankreatitisa.

Oni koji ovaj lijek uzimaju ne iz medicinskih, već iz drugih razloga, što mogu da očekuju kada prestanu? Da li se kilogrami vraćaju?

KRNJEVIĆ: Lijek „ozempic“ je indikovan za liječenje dijabetesa tip 2, koje je hronično, progresivno oboljenje i kao takvo zahtijeva i hroničnu upotrebu lijeka. Kada pacijent sa metforminom ili drugim lijekom za hiperglikemiju reguliše nivo šećera, tada se taj lijek ne isključuje. Kao što nećete osobi sa hipertenzijom ukinuti lijek onda kada je postignuta ciljna vrijednost krvnog pritiska, tako se i ovaj lijek ne prekida kada smo postigli terapijski cilj.

Dakle, hronična bolest zahtijeva hroničan pristup. Međutim, kako je aktivna supstanca ovog lijeka, semaglutid, u drugoj dozi od 2,4 mg registrovana za liječenje gojaznosti, možda ne bi bilo loše odgovoriti što se dešava tada, kada se prekine terapija za gojaznost. A odgovor je suštinski isti. Prekidom lijeka, prekidom dijete ili prestankom treniranja, svim osobama se izgubljeni kilogrami postepeno vraćaju. U prilog tome govori i Svjetska zdravstvena organizacija koja godinama unazad višak tjelesne mase klasifikuje kao hronično, progresivno i recidivirajuće oboljenje koje kao i ostala hronična stanja, za

Da li je tačno da su se pojavili problemi sa žučnom kesom i pankreasom kod dijela pacijenata?

KRNJEVIĆ: Pacijenti sa tipom 2 dijabetesa su zbog svoje primarne bolesti skloniji razvoju akutnog pankreatitisa i stanja vezanih za žučnu kesicu. Višestruke meta-analize, sprovedene kliničke studije i ispitivanja lijeka ukazuju da semaglutid nije povezan sa povećanim rizikom od akutnog pankreatitisa, ništa više nego što sama bolest doprinosi. Kod kalkuloze žučne kese treba uzeti u obzir da svaki gubitak tjelesne mase doprinosi šansi da se razvije zapaljenje žučne kese, zato što se gubitkom tjelesne mase mijenja sastav žučnih kamenčića ukoliko su prisutni u kesici. U studijama programa koji je ispitivao „ozempic“, jako mali procenat jeste imao ovaj problem, ali suštinski, taj problem je neodvojiv od samog gubitka tjelesne mase tokom liječenja dijabetesa.

Da li uopšte postoji medicinski razlog da zdrava osoba počne da koristi ove injekcije za mršavljenje?

KRNJEVIĆ: „Ozempic“ je registrovan isključivo za liječenje dijabetesa tip 2, nema medicinski opravdanog razloga da se on koristi u druge svrhe pa samim tim i za mršavljenje, posebno ukoliko osoba koja želi da ga koristi ima dobru glikoregulaciju.

Informisanje putem društvenih mreža često ugrožava zdravlje građana, jer influenseri daju „preporuke“ kako lako skinuti kilograme, a da ne snose nikakvu odgovornost. Kako zaštiti pacijente od toga, ili su svjesni tek kada dođe do posljedica?

KRNJEVIĆ: Svjedoci smo velike ekspanzije pa samim tim i uticaja društvenih mreža, interneta uopšte, vještačke inteligencije, agresivnog marketinga i sl. Laik u smislu medicinske obrazovanosti i stručnosti lako može zapasti u zabludu usljed pogrešnih informacija koje mu se na taj način plasiraju. Time može ozbiljno ugroziti svoje zdravlje, čak i do fatalnih razmjera.

Zato je jako važno slušati savjet stručnjaka iz oblasti medicine, farmacije, psihologije. Samo na taj način možemo doprinijeti poboljšanju kvaliteta života i dobiti adekvatne savjete i prijedloge za unapređenje našeg zdravlja. Da bi se spriječile zloupotrebe na društvenim mrežama i opasno poigravanje sa našim zdravljem i životima uopšte, neophodna je adekvatna i pravovremena reakcija države koja bi kroz kvalitetna zakonska rješenja i kaznenom politikom spriječila dalje zloupotrebe i širenje dezinformacija. Veoma je važna i uloga medija, koji nerijetko zarad „klika“ više na portalima nekritički prenose nedovoljno provjerene informacije i samo zajedničkim radom i dobrom saradnjom medija i ljekarske struke, možemo stati na put plasiranju netačnih informacija u javnosti.

 Pojavljuju se i drugi ljekovi za dijabetes, koji su „alternativa“ „ozempicu“. Koji su to ljekovi i da li se mogu nabaviti u Crnoj Gori?

KRNJEVIĆ: Ako govorimo o liječenju dijabetesa želimo da istaknemo da je naša zemlja sa dostupnošću inovativnih terapija poput „ozempica“ stala u red sa mnogim zemljama širom svijeta u kojima se savremenim terapijama podiže nivo dijabetološke zaštite i pruža prilika osobama sa dijabetesom ne samo da ostvare ciljeve liječenja, već da žive kvalitetno i dugo.

Ako me pitate o liječenju gojaznosti, tu onda već govorimo o drugim ljekovima i smatram da je važno razgraničiti namenju tih ljekova. U svijetu je Ozempic uglavnom registrovan za liječenje dijabetesa tip 2, a postoje ljekovi koji su zvanično registrovani za liječenje gojaznosti i čijom upotrebom pacijenti mogu značajno redukovati svoju tjelesnu masu. U Crnoj Gori takvi ljekovi još nijesu zvanično registrovani, ali mogu ekskluzivno najaviti da se za sljedeću godinu najavljuje registracija i puštanje u promet prvog lijeka za liječenje gojaznosti.

 Da li smo suočeni sa problemom nestašice takvih ljekova za stvarne pacijente, zbog velike upotrebe u svrhu skidanja kilograma?

KRNJEVIĆ: Zahvaljujući odgovornom propisivanju „ozempica“ od strane ljekara koji to čine vodeći se strogim indikacijama i preporukama proizvođača, a u saradnji sa farmaceutima i Fondom za zdravstveno osiguranje, vrlo rijetko dolazi do zloupotrebe ovog lijeka te je na taj način izbjegnuta njegova nestašica i on je u kontinuitetu dostupan pacijentima kojima je zaista potreban.

Može li se kontrolisati zloupotreba lijekova koji nijesu registrovani za mršavljenje?

KRNJEVIĆ: To jeste težak posao, ali mi možemo i moramo spriječiti takvu vrstu zloupotrebe. S jedne strane treba vršiti edukaciju našeg stanovništva i jačati povjerenje u zdravstveni sistem. Svaki odgovaran pojedinac mora vjerovati stručnim i edukovanim zdravstvenim radnicima i poštovati njihove prijedloge i savjete. S druge strane primjenjivanjem zakona i kažnjavanjem svih onih koji vrše takve zloupotrebe i obmanjivanje javnosti, spriječiti da se na takav način ugrožava zdravlje našeg stanovništva.

Da li se na crnogorskom tržištu pojavio falsifikovani „Ozempic“ ili slični preparati, s obzirom na veliku potražnju, jer taj problem sad već postoji u svijetu?

KRNJEVIĆ: U periodu kada lijek nije bio prisutan na crnogorskom tržištu bilo je primjera da su pojedini pacijenti nabavljali falsifikovani „ozempic“ izvan Crne Gore, najčešće u zemljama iz okruženja i takvi slučajevi su prijavljivani proizvođaču. Na taj način pojedinci su ugrožavali svoje zdravlje i posljedice su mogle biti zaista ozbiljne. Sada kada lijek imamo na raspolaganju i u našoj zemlji važno je da naglasimo da je najbolja i jedina zaštita za osobe sa dijabetesom da lijek nabavljaju u ustanovama koje su registrovane i namijenjene za adekvatnu distribuciju i prodaju ljekova i ljekovitih sredstava i uz odgovarajući recept od ljekara.

Nedavno je iznijet podatak da u Crnoj Gori ima više od 20.000 ljudi koji ne znaju da imaju dijabetes, da je povećan broj mladih sa tom bolešću... Kao glavni razlozi su navedeni stres, fizička neaktivnost i ishrana. Prevencija je očito viče nego potrebna, i za gojaznost o kojoj smo govorili, ali i za dijabetes. Kako natjerati društvo da živi zdravije?

KRNJEVIĆ: Prvo moramo poći svako od sebe i dati primjer vlastitim ponašanjem. Ljudi najčešće mijenjaju navike kad vide da neko drugi to radi uspješno. Dakle neophodno je hraniti se zdravije, baviti se fizičkom aktivnošću, pokazivati da zdrava rutina poboljšava energiju, raspoloženje i produktivnost. Nadalje jako je važno stvoriti okruženje koje olakšava zdrave izbore - u školama graditi nove i osposobljavati stare fiskulturne sale, uvesti veći broj časova fizičkog vaspitanja, zabraniti prodaju brze hrane u okolini škola, graditi biciklističke i pječačke staze, poboljšavati infrastrukturu i dostupnost izletištima u okolini gradova, organizovati što vise sportskih rekreativnih manifestacija, promovisati odlazak u prirodu, formirati veći broj savjetovališta za zdravu ishranu i dijabetes itd.

Neizostavna je i edukacija našeg stanovništva, počev od naših najmlađih sugrađana, dakle još u vrtićima i školama. Neophodna je podrška i aktivno ušešće svih relevantnih institucija, od školskih ustanova, zdravstvenih ustanova (bolnica, domova zdravlja) pa do Instituta za javno zdravlje i Ministarstva zdravlja kao krovnih institucija zdravstvenog sistema, koje će svaka u domenu svojih djelatnosti učestvovati u edukaciji, promovisanju zdravih stilova života i sprovođenju preventivnih mjera.