Direktorica Klinike za psihijatriju „Dr Dušan Kosović“ Kliničkog centra Crne Gore, dr mr sc. Aleksandra Ražnatović kazala je u razgovoru za „Dan“ da je u narednim mjesecima planiran i početak rada Odjeljenja dnevne bolnice, odnosno parcijalne psihijatrijske hospitalizacije.

Klinika je prije sedam mjeseci počela da radi u novom savremenom objektu, u kome se nalazi i prvo Dječije odjeljenje u Crnoj Gori.

Koliko pacijenata se liječi u novootvorenoj klinici? Klinika ima i prvo Dječije odjeljenje u Crnoj Gori. Možete li nam reći koliko djece se liječi na ovom odjeljenju. Koliko imate pacijenata na Dječijem odjeljenju?

– Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore radi konačno u savremenim uslovima koji odgovaraju potrebama, dostojanstvu i ljudskim pravima, kako pacijenata, tako i osoblja. Klinika raspolaže sa preko 3.500 m2, 20 bolesničkih soba, i 57 bolesničkih postelja.

U okviru Klinike za psihijatriju predviđeno je šest organizacionih jedinica, od čega su četiri aktuelne u punom radnom kapacitetu, i to psihijatrijsko-psihološka poliklinika, Odjeljenje za psihoze, Odjeljenje za nepsihotične, afektivne poremećaje i krizna stanja, kao i Odjeljenje za promećaje izazvane upotrebom i zavisnošću od psihoaktivnih supstanci sa jedinicom poluintenzivnog liječenja. Od dana useljenja u Kliniku je do sada realizovana ukupno 161 hospitalizacija.

Na Klinici za psihijatriju radi 14 psihijatara i još tri ljekara su na specijalizaciji iz psihijatrije, jedan specijalista dječije i adolescentne psihijatrije i tri ljekara na specijalizaciji iz ove oblasti, kao i sedam psihologa od kojih su troje specijalisti medicinske psihologije, a dvoje je aktuelno na specijalizaciji iz ove obasti. Na Klinici je zapošlena i jedna socijalna radnica, jedna radno-okupaciona terapeutkinja, i ukupno 31 medicinska sestra, odnosno, tehničar (od kojih je 17 novoprimljenih za potrebe nove klinike), a u toku je prijem i dodatnog broja izvršilaca, što će osigurati kvalitetniju zdravstvenu njegu pacijentima. U narednim mjesecima planira se i početak rada Odjeljenja dnevne bolnice, odnosno, parcijalne psihijatrijske hospitalizacije.

Što se tiče Odjeljenja za dječiju i adolescentnu psihijatriju, nakon intenzivnog rada menadžmenta KCCG i Klnike za psihijatriju, u situaciji deficita kadra u oblasti dječije i adolescentne psihijatrije, finalizuju se i sve aktivnosti za rad ovog odjeljenja u punom kapacitetu. Veliku podršku imamo od ljekara, dječiji i adolescentni psihijatri iz regiona (iz Srbije), koji nam pomažu u organizaciji rada, kako bismo mogli da uspostavimo najviše standarde psihijatrijske zdravstvene njege i za dječju populaciju, koja do sada, kao što je poznato javnosti, nije imala ustanovu za bolničko liječenje u Crnoj Gori. Napominjem da za sada imamo četvoro specijalista dječije i adolescentne psihijatrije, kao i da je još troje ljekara na specijalizaciji iz ove oblasti.

 Sa kojim zdravstvenim problemima se suočavaju hospitalizovani pacijenti na ovoj klinici?

– Pacijenti se liječe u hospitalnim uslovima od različitih dijagnostičkih kategorija kao što su psihoze, zatim, nepsihotična stanja, afektivne bolesti, krizna stanja i bolesti zavisnosti. Kod pacijenata su prisutni razni simptomi, kao što su anksioznost, poremećaji raspoloženja, poremećaj voljno-nagonskih dinamizama, kognitivni simptomi, kao i pojava psihotičnih simptoma kao što su halucinatorno-paranoidni fenomeni, itd. Psihijatrijski ljekovi, kao i svi drugi, mogu imati različite nuspojave (npr. umor, tremor, gojenje). Potrebno je vrijeme da se pronađe prava terapija, što može izazvati nelagodu.

Osim zdrvastvenih, pacijenti se mogu suočiti i sa brojnim drugim preprekama i poteškoćama tokom liječenja u hospitalnim uslovima. Stigma i diskriminacija usmjerene na psihijatrijske pacijente su i dalje jako prisutne u društvu, a naročito su usmjerene prema hospitalizovanim pacijentima. Mnogi se suočavaju sa osjećanjem srama ili osude, a strah od reakcije porodice, prijatelja ili društva nekada i dodatno otežava oporavak.

Nekada pravila nadzora nad terapijom i uopšte poštovanje „kućnog reda“ mogu djelovati ograničavajuće. Nedostatak udobnosti i osećaja „normalnosti“ u bolničkim uslovima, ma koliko oni bili na visokom standardu i ispunjavali kriterijume, mogu izazvati neprijatnost i stres.

Boravak na odjeljenjima i izostanak kontakta sa spoljašnjim svijetom, te smanjen kontak sa pacijentu važnim osobama, kod nekih pacijenata može izazvati osećaj napuštenosti ili izolovanosti. Najzad, i bojazan u vezi sa ishodom liječenja i trajnosti postignutih rezultata nakon što se vrate okolnostima u kojima žive, a koji su nekada i provocirali i/ili pogoršali simptomatologiju, takođe, mogu uznemiravati ili opterećivati pacijente.

Sa svim ovim izazovima osoblje Klinike za psihijatriju se svakodnevno nosi na način da ih nadomjesti svojim kompetencijama i dostupnim resusrima, te ih tako učini što je moguće manje opterećujućim po pacijente i sa minimalnim negativnim reperkusijama po njihovo zdravlje, liječenje i ukupnu dobrobit.

Smatrate li da u Crnoj Gori postoje adekvatni uslovi u sistemu javnog zdravstva za liječenje mentalnih problema građana?

– U Crnoj Gori sve više pažnje dobija tema mentalnog zdravlja. Ulaganja u infrastrukturu, edukaciju stručnjaka i promociju važnosti psihološke podrške ukazuju na postepeni prelaz ka savremenijem i humanijem sistemu brige. Više se radi na prevenciji, ranoj intervenciji i dostupnosti usluga na lokalnom nivou, čime se mentalno zdravlje sve jasnije prepoznaje kao sastavni dio opšteg zdravstvenog sistema. Ipak, sistem i dalje nije u potpunosti opremljen da odgovori na sve potrebe građana. Nedostatak stručnog kadra, neujednačeni uslovi u različitim djelovima zemlje i ograničeni kapaciteti, posebno za djecu i mlade, predstavljaju značajne izazove u organizaciji i kvalitetu usluga.

Razvijaju se i usluge u zajednici, poput dnevnih bolnica, savjetovališta i timova za podršku na terenu, koje omogućavaju pacijentima da ostanu u svojoj sredini tokom procesa oporavka. U fokusu su pristupi koji osnažuju pojedinca, uključuju porodicu i stvaraju uslove za bolju reintegraciju u društvo.

Uz to, sve češće se organizuju obuke za zdravstvene radnike, kroz koje se promoviše rad u multidisciplinarnim timovima i usvajaju savremene metode tretmana. Na ovaj način, sistem se korak po korak usmjerava ka modelu koji mentalno zdravlje tretira ravnopravno sa fizičkim – kao osnovu za kvalitetan život svakog građanina.

U Dobrotu šalju samo kada je neophodna prisilna hospitalizacija

Koliko često i u kojim slučajevima upućujete pacijente u Specijalnu bolnicu u Dobroti? Da li se dešava da zbog prebukiranosti ove ustanove, vraćaju upućene pacijente?

– Pacijente upućujemo u Specijalnu bolnicu u Dobroti u situacijama kada je neophodna prisilna hospitalizacija, odnosno, kada je pacijent opasan po sebe ili okolinu, te kada pacijent nema uvid u svoje stanje i potrebu liječenja. I pored otežanih uslova rada u SBP Dobrota, kolege primaju i zbrinjavaju pacijente koje upućujemo na dalje liječenje.

Samoubistvo nikada nije rezultat jednog činioca ili događaja

 Svjedoci smo sve češćih suicida, a poznat je i podatak da je Crna Gora po broju samoubistava u evropskom vrhu! Šta mogu biti razlozi za suicid?

– Samoubistvo nikada nije rezultat jednog činioca ili događaja. Obično je prouzrokovano složenom međuzavisnošću mnogobrojnih faktora. Činioci koji utiču na pojavu suicidalnih misli i ponašanja svakako mogu biti različiti problemi iz oblasti mentalnog zdravlja, kao što je doživljaj besperspektivnosti, beznadežnosti i bespomoćnosti, nepodnošljivi psihički bol, posebno ukoliko su udruženi sa lošijom kontrolom impulsa i nižom otpornošću na stres. Faktori koji dodatno doprinose riziku od suicidalnih misli i ponašanja jesu nedostatak socijalne podrške, loši porodični odnosi, nasilje u porodici, nedavni stresni životni događaji, traume iz djetinjstva, nezaposlenost ili pad životnog standarda, slabije vještine rješavanja problema i drugi.