Šef Kancelarije UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei kazao je da je, prema procjenama, u Crnoj Gori od 3.700 do 5.500 djece kojima je potrebna rana intervencija, dok je dostupnost ovih usluga od 31 do 46 odsto.

On je na zajedničkoj sjednici Odbora za ljudska prava i slobode i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje u Skupštini Crne Gore istakao da je oko polovine ove djece u dobi mlađoj od tri godine, kada se postavljaju temelji budućeg zdravlja, vještina i emocionalne stabilnosti djeteta.

Na sjednici je predstavljen model rane intervencije usredsređen na porodicu, koji podrazumijeva međusektorsku saradnju, odnosno podršku tri sistema, zdravstva, obrazovanja i socijalnog staranja, kao i interdisciplinaran tim profesionalaca, u kome su psiholozi, logopedi, defektolozi, ljekari, medicinske sestre, fizioterapeuti i drigi. Sjednici su prisustvovali predstavnici više vladinih resora, zdravstvenih ustanova, profesori sa crnogorskog i stranih univerziteta, međunarodnih organizacija, kao i nevladinog sektora.

Servadei je pohvalio Vladu Crne Gore koja je donijela Strategiju za rani razvoj djeteta 2023–2027, ističući da ipak postoji jaz sa primjenom u praksi.

– U praksi se radi o paketu multisektorskih usluga kako bismo prepoznali kašnjenje u razvoju i smetnje što je prije moguće, ali i kako bismo povezali roditelje sa pravim uslugama, doktorima, defektolozima, medicinskim sestrama, terapeutima i svima koji su neophodni da pomognu djetetu da se u potpunosti razvije, kazao je Servadei.

On je kazao da je uspostavljena grupa koja će raditi na operativnom planu na sprovođenju Strategije i koja će se postarati da su ove usluge dostupne širom Crne Gore.

– Potrebno je da se postarate da usvojite Zakon o ranoj intervenciji, da se postarate da ove usluge ne zavise od pojedinačnih inicijativa, već da postoje na institucionalnom nivou, da se finansiraju i da budu dio dugoročnog plana Vlade. Takav zakon bi pojasnio uloge i odgovornosti različitih aktera. Pod dva, potrebno je da isplanirate finansije, koje treba povećati za 1,2 do 1,5 odsto na godišnjem nivou, što znači da se moramo postarati da najranjivija djeca dobiju podršku. Pod tri, treba izraditi međusektorski plan ljudskih resursa, kako bismo se postarali da postoje privremene mjere, jer znate da postoje neke profesije gdje je potrebna `svježa krv`, treba nam još ljudi u nekim oblastima. Potrebno je da na najmanju moguću mjeru svedemo da šaljemo djecu u inostranstvo, istakao je Servadei.

Specijalista za rani razvoj djeteta pri Kancelariji UNICEF-a za Evropu i Centralnu Aziju u Ženevi, dr Aleksandra Jović predstavila je uspješne modele inkluzivnih sistema i ranog razvoja u drugim državama.

– Lijepo je čuti da je procijenjeno da vam je potrebno 1,2 miliona godišnje da se riješi jedan ovako veliki problem, kazala je Jović.

Ona je istakla da prve godine života predstavljaju najvažniji period u kojem se postavljaju temelji budućeg zdravlja, vještina i emocionalne stabilnosti djeteta. Jović je poručila da u tom periodu roditelji/staratelji imaju najvažniju ulogu u životu djece i da im je potrebna pravovremena, dostupna i kvalitetna podrška sistema, kako bi na najbolji način odgovorili na potrebe svog djeteta.

Direktorica RISE instituta dr Emili Vargas Baron istakla je da, prema njihovom istraživanju, u Crnoj Gori ne postoji "budžetski odjel" za program rane intervencije, niti integrisani sistem za praćenje djece. Vargas Baron je govorila o izgradnji sistema za ranu intervenciju, pohvalivši Crnu Goru da ima operativni plan, te da za 2026/2027. očekuju da se obezbijede finansijska sredstva.